Kapetanova kći
Kapetanova kći je povijesni roman ruskog pisca Aleksandra Puškina. Prvi put je objavljena 1836. u četvrtom broju književnog časopisa Sovremennik. Roman je romantizirani prikaz Pugačovljeve pobune 1773–1774.
Kapetanova kći (1836.) povijesni je roman i jedno od najvažnijih proznih ostvarenja velikaná ruske književnosti Aleksandra Sergejeviča Puškina. Radnja je smještena u drugu polovicu 18. stoljeća, u vrijeme seljačkoga ustanka pod vodstvom Jemeljana Pugačova, koji se lažno predstavljao kao car Petar III. Pripovijest prati mladog plemića Petra Grinjova, kojeg otac šalje na službu u udaljenu utvrdu Belogorsku, gdje se zaljubljuje u Mariju Ivanovnu, kćer zapovjednika utvrde.
Mirni život prekidaju provala pobunjenika i pad utvrde. Grinjov izbjegne pogubljenje zahvaljujući plemenitome gestu iz prošlosti — nekada je nepoznatom lutalici, za kojega se ispostavi da je Pugačov, darovao svoj zečji kožuh. Kroz oluju građanskoga rata, Grinjov ostaje vjeran svojoj časničkoj prisegi i ljubavi prema Mariji, dok se nasuprot njemu nalazi podmukli rival Švabrin, koji prelazi na stranu ustanika.
Napisana u obliku obiteljske kronike i memoara, Kapetanova kći majstorski spaja osobnu ljubavnu dramu s velikim povijesnim previranjima. Puškin jednostavnim i elegantnim stilom istražuje teme časti, odanosti, milosrđa i ljudskosti u vremenima ideološkog bezumlja i nasilja.
Jedan primerak je u ponudi
