Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924)
Lasićeva studija metodom ontološkog strukturalizma raščlanjuje rani Krležin opus (1914.–1924.) i reakcije kritike, razotkrivajući napetost između estetske autonomije i ideološkog angažmana.
Monografija Stanka Lasića Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924) ključna je studija hrvatske krležologije koja primjenom ontološkog strukturalizma nadilazi klasične biografske i književnopovijesne okvire. Lasić rano razdoblje Krležina rada ne promatra izolirano, već u neraskidivoj dinamičkoj vezi s recepcijom suvremenika, uspostavljajući metodološki temelj za svoju kasniju monumentalnu Krležologiju.
Djelo je koncipirano kroz četiri analitička sloja: imanentnu interpretaciju ranog opusa (ekspresionističke drame, Legende, poezija i ratna proza), tipologiju kritičkih reakcija, raščlambu društveno-povijesnog konteksta te metakritički obračun s dotadašnjom literaturom o Krleži. Lasić precizno klasificira odjeke u rasponu od tradicionalne građanske kritike – koja u Krležinu izrazu vidi "kaos" i narušavanje kanona – do avangardista i rane ljevice, koja ga pokušava svesti na ideološko-propagandni alat.
Sadržajna bit knjige počiva na razotkrivanju temeljne napetosti u mladome Krleži: sukobu između imperativa estetske autonomije i hegelijanske nužnosti povijesno-političkog angažmana. Kroz analizu polemika i nerazumijevanja suvremenika u prijelomnom dobu raspada Austro-Ugarske i nastanka Kraljevine SHS, Lasić ne samo da rekonstruira mentalni i estetski zemljovid hrvatskoga društva, nego i znanstveno precizno prikazuje proces kojim se osporavani autor do 1924. nametnuo kao središnja figura hrvatske književnosti.
Jedan primerak je u ponudi
