Mirko Božić
Hrvatski književnik (Sinj, 21. IX. 1919 – Zagreb, 1. VIII. 1995), pravo studirao u Beogradu, apsolvirao u Zagrebu. Tijekom II. svjetskog rata sudjelovao u antifašističkom pokretu. Bio je direktor Drame HNK-a u Zagrebu 1952–54., a 1965–69. i intendant. Od 1955. bio je urednik je u raznim književnim časopisima i tjednicima. Aktivan je bio i u političkom životu: obavljao i dužnost potpredsjednika Sabora SR Hrvatske. Bio je redoviti član JAZU od 1975. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1985.
U književnost je ušao dramskim jednočinkama s tematikom iz partizanskog života (Most, 1947; Devet gomolja, 1949), nastavljajući tu tematiku i nakon rata (Povlačenje, 1949; Skretnica, 1950), ali ulazeći sve više u tim dramama i u složena psihička stanja i dvojbe svojih junaka (Pravednik, 1961). Etičko-psihološki kompleks suvremenog čovjeka Božić dotiče i u dramama s aktualnom društvenom problematikom (Ljuljačka u tužnoj vrbi, 1957; Svilene papuče, 1959). U pripovijestima, jezikom punim neologizama, zaokupljen je psihološkom problematikom junaka suočenih sa sudbinskim situacijama u svom životu.
Najveći uspjeh postigao je »kurlanskom« romansijerskom trilogijom (Kurlani, 1952; Neisplakani, 1955; Tijela i duhovi, 1981). U njoj se podjednako otkrivaju i psihologija zajednice (tijekom mira i rata) i osobne nedaće pojedinaca koji, bez obzira na individualnost temperamenta i značaj, ipak zajednički svladavaju »prokletstvo života i sudbine«. Fabule tih romana zasnivaju se na prikazu ljudi iz Dalmatinske zagore u borbi podjednako s društvom i prirodnim silama. Božić se služi različitim književnim postupcima: od detaljnog analiziranja protagonista romana do esejističko-filozofskih i izrazito lirskih sekvenci. Smisao za humor i blagu satiru pokazao je i u dvama romanima s tematikom iz vremena rata (Colonnello, 1975; Bomba, 1976) te u televizijskoj seriji s istom tematikom (Čovik i po, 1974).
Iako je povremeno pisao i publicističke članke te kritičke osvrte, Božić je u prvome redu ostao romanopisac. Taj opus realizirao je u stalnom prožimanju tradicionalno-realističke i moderne stvaralačke tehnike: epska naracija s jedne i esejistički, monološko-asocijativni tip pripovijedanja s druge strane, izraz pun sentenci, simboličko-lirskih slika i metafora temeljna su obilježja Božićeva književnog djela, što ga je i dovelo u vrh suvremene hrvatske proze. Ostala djela: Novele (1953), Djevojka i hrast i druge priče (1975), Slavuji i šišmiši (1990).
Citiranje: Božić, Mirko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 11. 2023.
Naslovi u ponudi
Drame
Povlačenje -Most - Devet gomolja
Kurlani: Gornji i Donji
Posleratni roman, tzv zavičajne proze, objavljene 1952. godine, prerađena verzija datira iz 1956. godine, prvi je deo „Kurlanove trilogije“ (za kojom slede „Neisplakani“, 1955. i „Tela i duhovi“, 1981.) hrvatskog dramskog pisca, romansijera i romanopisca.
Kurlani: Gornji i Donji
Posleratni roman, tzv zavičajna proza je prvi deo „Kurlanove trilogije” hrvatskog dramskog pisca, romansijera i romansijera.
Kurlani: Gornji i Donji
Posleratni roman, tzv zavičajne proze, objavljene 1952. godine, prerađena verzija datira iz 1956. godine, prvi je deo „Kurlanove trilogije“ (za kojom slede „Neisplakani“, 1955. i „Tela i duhovi“, 1981.) hrvatskog dramskog pisca, romansijera i romanopisca.
Neisplakani
Roman „Neisplakani” istražuje teme stvarnog života, odnosa i sukoba između različitih društvenih slojeva, dubljih ljudskih emocija i iskustava.
Republika 1950/2-3
Časopis za književnost i umjetnost
Slavuji i šišmiši
„Slavuji i slepi miševi“ (1990), poslednji roman Mirka Božića, smešta radnju u urbano okruženje riječkog pozorišta u ranim posleratnim godinama. Ovaj „roman sa ključem“ suptilno evocira ličnosti iz stvarnog života, poput Miroslava Krleže i Vladimira Baka
Tijela i duhovi
Tela i duhovi je treći deo trilogije Kurlan Mirka Božića, objavljene 1981. godine, koja prati romane Kurlani (1952) i Neisplakani (1955).