Rudyard Kipling

Rudyard Kipling (1865. – 1936.), punim imenom Joseph Rudyard Kipling, britanski književnik, pjesnik, pripovjedač i novinar, rođen je 30. prosinca 1865. u Bombayu (današnji Mumbai) u Indiji, a umro 18. siječnja 1936. u Londonu. Jedan je od najpoznatijih predstavnika engleske književnosti prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Godine 1907. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, postavši prvi britanski književnik i dotad najmlađi dobitnik toga priznanja.

Djetinjstvo je proveo u Indiji, a školovao se u Engleskoj. Kao mladić vratio se u Indiju i radio kao novinar, upoznajući različite kulture, jezike i društvene slojeve. Ta su iskustva snažno oblikovala njegov književni svijet, obilježen pustolovinom, egzotičnim krajolicima, društvenim odnosima i britanskim kolonijalnim iskustvom.

Prve uspjehe postigao je zbirkom Jednostavne priče s brežuljaka (Plain Tales from the Hills, 1888.), u kojoj prikazuje život britanske kolonijalne zajednice u Indiji.

Svjetsku slavu stekao je djelom Knjiga o džungli (The Jungle Book, 1894.) i njegovim nastavkom Druga knjiga o džungli (1895.). Priče o dječaku Mowgliju, vukovima, medvjedu Baloou i panteri Bagheeri istražuju pripadnost, odrastanje, prijateljstvo i zakone prirode.

Roman Kim (1901.) donosi pustolovine dječaka u kolonijalnoj Indiji te povezuje špijunažu, putovanje i potragu za identitetom. Među važnim djelima ističu se Hrabri kapetani (Captains Courageous, 1897.), Priče upravo tako (Just So Stories, 1902.) i pripovijetka Čovjek koji je htio biti kralj (1888.).

Kipling je bio i istaknuti pjesnik. Njegove najpoznatije pjesme uključuju Ako (If—, 1910.) i Teret bijelog čovjeka (1899.), koja odražava imperijalističke predodžbe njegova vremena.

Njegov stil obilježavaju živopisno pripovijedanje, ritmičan jezik, simbolika i snažna atmosfera. Iako je njegov odnos prema britanskom imperijalizmu predmet kritičkih rasprava, Kipling ostaje važna figura svjetske književnosti, osobito u razvoju pustolovne priče i književnosti za djecu.