Dalibor Cvitan

Hrvatski književnik (Vodice kraj Šibenika, 20. XII. 1934 – Zagreb, 23. VII. 1993). Studirao klasičnu filologiju (1953–57) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao književne časopise i revije (Telegram, Žena, Umjetnost i dijete, Kritika, Republika, Termin), priredio antologiju hrvatskog pjesništva za djecu Vječnotraž (1975); u Panorami hrvatske književnosti XX stoljeća (1965) obradio teme Poslijeratni pjesnici i Suvremena književna kritika. Njegova pjesnička djela (Posljednji kupač, 1957; Apò thaláttes, 1969; Svjetla nekropole, 1990) naznačuju sukob tradicije i moderniteta, apstrakcije i meditacije, primitivnoga i rafiniranoga te maštovitost povijesne pjesničke retorike. U esejima (Ironični narcis, 1971; Pravo na nesreću, 1978; Zgranut pred zlom, 1978; Demos i demon, 1994) analitički primjenjuje stajališta američkih novokritičara i arhetipskih kritičara (N. Frye), tematizirajući problem zbilje kao ugrožene objektivnosti. Prozna djela (Polovnjak, 1984; Poluvrijeme, 1987; Ervin i luđaci, 1992) obilježava ironijska deskripcija zbilje te ideja egzistencijalnoga negativiteta. Objavio i knjigu kazališnih, radijskih i televizijskih drama (Rezultati pretraga, 1987). Prevodio je s engleskog jezika.

Citiranje: Cvitan, Dalibor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 1. 11. 2023.