Theodor Adorno
Theodor W. Adorno (1903.–1969.) bio je njemački filozof, sociolog, glazbeni teoretičar i jedan od ključnih članova Frankfurtske škole. Njegov rad obilježava kritički pristup modernom društvu, kulturi i ideologiji, utemeljen na marksističkoj i hegelijanskoj tradiciji.
Adorno je, zajedno s Maxom Horkheimerom, razvio koncept „kritičke teorije“ i koautor je važnog djela Dijalektika prosvjetiteljstva (1947.), u kojem istražuju kako se prosvjetiteljska misao izrodila u totalitarizam. Bio je snažno angažiran u kritici masovne kulture, kapitalizma i racionalizacije, tvrdeći da industrija kulture proizvodi pasivne i konformističke mase.
Njegova najznačajnija djela uključuju:
- Minima Moralia (1951.)
- Negativna dijalektika (1966.)
- Estetska teorija (nedovršeno, objavljeno posthumno 1970.)
- Dijalektika prosvjetiteljstva (s Horkheimerom)
Adorno je bio i značajan glazbeni analitičar te je pisao o Beethovenu, Wagneru i Schönbergu. Predavao je u Njemačkoj i SAD-u, ostavljajući dubok trag u humanističkim i društvenim znanostima.