Matsuo Bashō

Japanski pjesnik (Ueno, Iga, 1644 – Osaka, 28. XI. 1694). Najcjenjeniji autor haikua. Prvo je slijedio tzv. put elegancije (fuga no mochi), svojevrsni larpurlartizam, zbog kojega se povukao iz svijeta i živio u kolibi. Mnogobrojne su mu haikue posmrtno objavili njegovi učenici; spominje se da ih je bilo oko 2000. Rani haikui, elegantna humora, književne su aluzije na razdoblje Heian (792–1185) i na tekstove nō-drama. Poslije, pod utjecajem zen-budizma, u haiku je unosio ozračje duhovnosti, ali bez mističnoga hermetizma. Objavio je zbirke haikua: Zimsko sunce (Fuyu no hi, 1684), Majmunov kišni ogrtač (Sarumino, 1691), Vreća ugljena (Sumidawara, 1694) i drugo. Osim za umjetničko sazrijevanje haikua zaslužan je i za razvoj haibuna, mješavine proze i haikua, stila kojim je pisao putopisne dnevnike: Izložen suncu, kiši i vjetru (Nozarashi kikō, 1684–85), Skice s puta u Kashimu (Kashima kikō, 1687), Skice s puta u Sarashinu (Sarashina kikō, 1687–88., obj. 1704), Zapisi iz putne torbe (Oi no kobumi, 1687–88., objavljeno 1709) te najuspjelije djelo te vrste Duga cesta prema dalekom sjeveru (Oko no hosomichi, 1689–90).