Baruch de Spinoza

Baruch Spinoza (Amsterdam, 24. studenoga 1632. – Haag, 21. veljače 1677.), poznat i kao Benedictus de Spinoza, bio je nizozemski filozof židovskog podrijetla, jedan od najznačajnijih predstavnika racionalizma i utemeljitelja moderne filozofije. Potjecao je iz obitelji sefardskih Židova portugalskog podrijetla. Zbog svojih nekonvencionalnih vjerskih i filozofskih stavova 1656. isključen je iz amsterdamske židovske zajednice. Živio je povučeno, uzdržavajući se među ostalim brušenjem optičkih leća, a svoja je djela razvijao neovisno o akademskim i crkvenim institucijama.

Središte Spinozine filozofije čini učenje o jedinstvenoj, beskonačnoj supstanciji, koju poistovjećuje s Bogom ili prirodom (Deus sive Natura). Prema njegovu shvaćanju, sve postojeće proizlazi iz nužnosti božanske prirode, a čovjekova sloboda ne sastoji se u proizvoljnom izboru, nego u razumijevanju nužnosti i oslobađanju od vlasti strasti. Njegova filozofija povezuje metafiziku, etiku, psihologiju i političku teoriju u jedinstven racionalistički sustav.

Najvažnije mu je djelo Ethica ordine geometrico demonstrata (Etika dokazana geometrijskim redom, 1677.), napisano po uzoru na geometrijske dokaze, s definicijama, aksiomima i teoremima. U djelu Tractatus theologico-politicus (Teološko-politička rasprava, 1670.) zagovara slobodu mišljenja, vjersku toleranciju i kritičko tumačenje Svetoga pisma.

Među ostalim djelima ističu se Tractatus de intellectus emendatione (Rasprava o poboljšanju razuma), Tractatus brevis de Deo et homine eiusque felicitate (Kratka rasprava o Bogu, čovjeku i njegovoj sreći), Tractatus politicus (Politička rasprava, 1677.) i Epistolae (Pisma, 1677.).

Spinoza je umro od plućne bolesti u 44. godini. Njegova misao snažno je utjecala na prosvjetiteljstvo, njemački idealizam, Hegela, Nietzschea i suvremenu političku filozofiju. Ostao je simbol intelektualne neovisnosti, racionalne spoznaje i filozofske obrane slobode mišljenja.