Radovan Ivšić

Radovan Ivšić, hrvatski književnik (Zagreb, 22. VI. 1921 – Pariz, 25. XII. 2009). Diplomirao francuski i talijanski jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1953. Od 1954. živio je u Parizu, gdje je na poziv A. Bretona i B. Péreta sudjelovao u manifestacijama nadrealističkoga pokreta. Kao leksikograf radio za izdavačku kuću Larousse te bio jedan od suurednika nadrealističkih edicija Édition Maintenant.

Najizrazitiji je predstavnik nadrealizma u hrvatskoj književnosti. Javio se aforističkim stihovima Trideset i šest njezinih čuda (1940), a poemu Narcis (tiskana i zaplijenjena 1942) i zbirku Tanke (1954) odlikuju interes za istraživanje podsvjesnoga, radikalan modernitet i avangardnost, poetski redukcionizam, nepojmovnost govorenja i jezično-ritmičko izražavanje, što su trajna obilježja njegova stvaralaštva. Nesnošljivost prema tradicionalnomu kazališnom govoru i književnosti ideologijskoga diskursa, istraživanje magije kolektivnoga djelovanja i moralne funkcije umjetnosti, unošenje ludizma, infantilizacije i apsurda, u temeljima su njegovih dramskih djela Daha (1940–41), Vane (1944), Kapetan Oliver (1944), Akvarij (1956) i Aiaxaia ili Moći reći (1982), izvođenih tek potkraj 1970-ih i u 1980-ima, koja su prihvaćena kao prethodnica postmoderne. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se groteskna farsa na temu vlasti Kralj Gordogan (napisan 1943., objavljen u Francuskoj 1968., u Hrvatskoj 1975), nastao na izvorima Jarryjeva Kralja Ubua te narodne bajke i usmene predaje, s mnoštvom povijesnih, književnih i kulturoloških aluzija te s neobičnim zvukovnim modelima i onomatopejama kojima je ostvario sukladnost radnje i zvukovnoga znaka. Na francuskome su mu objavljena djela Airia (1960), Mavena (1960), Bunar u kuli (Le Puits dans la tour, 1967., hrvatski prijevod 1981), Toyen (1974), Okolo ili unutra (Autour ou dedans, 1974), Kad nema vjetra, pauci… (Quand il n’y a pas de vent, les araignées…, 1989) i dr. Također je pisao monografije, likovne kritike i eseje (U nepovrat, 1990; proširena inačica U nepovrat, opet, 2002), a prevodio je djela J. Anouilha, P. de Marivauxa, Molièrea, A. P. Čehova i dr.