Dražen Budiša

Hrvatski političar (Drniš, 25. VII. 1948), u doba Hrvatskog proljeća bio je jedan od vođa pokreta sveučilištaraca, 1971. predsjednik Saveza studenata Zagreba. Nakon sjednice u Karađorđevu u prosincu 1971. uhićen je i osuđen na 4 godine robije, koju je izdržavao u Staroj Gradiški i Lepoglavi. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1976), a zaposlio se (1977) u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu, gdje je više godina bio voditelj riznice. U ožujku 1990. postao je predsjednik HSLS-a. Bio je 1991–92. ministar u Vladi demokratskog jedinstva. Od izbora 1992., na kojima je HSLS postao najjača oporbena stranka, do 2003. bio je zastupnik u Zastupničkom domu Sabora (1995–99. potpredsjednik toga doma). Zbog slabih izbornih rezultata 1995. odustao je od kandidature za predsjednika stranke, ali je nakon sukoba u stranci 1997. ponovno izabran za njezina predsjednika. Na predsjedničkim izborima 2000. kao kandidat koalicije SDP–HSLS izgubio je u drugom krugu od S. Mesića. Kratkotrajno je bio član koalicijske vlade I. Račana. Povukao se s mjesta predsjednika HSLS-a 2003. nakon što na općim izborima nije uspio ući u Sabor. Pripremio je nekoliko izložaba iz fundusa NSK-a. Napisao je više studija o hrvatskom književnom blagu (Počeci tiskarstva u europskih naroda, 1984., i dr.).

Citiranje: Budiša, Dražen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 19. 11. 2023.