Ivan Rabuzin

Hrvatski naivni slikar i grafičar (Ključ kraj Novoga Marofa, 27. III. 1921 – Varaždin, 18. XII. 2008). Izdvojena osobnost unutar hrvatskog i svjetskoga naivnoga i suvremenoga slikarstva. Polazio Obrtnu školu i večernji tečaj crtanja (K. Angeli Radovani) u Zagrebu (1945–48). Radio u novomarofskoj tvornici pokućstva, od 1963. potpuno se posvetio slikarstvu. Isprva realist (Seosko dvorište i Sušenje ruha, 1958), potom stvarao maštovite, poetične krajolike u kojima zavičajni motivi prerastaju u univerzalnu viziju sklada i vedrine u prirodi (Orehovečki bregi, 1959; Prašuma I, 1960; Selo Možđenec, 1961; Kalničke šume, 1966). Ljudskim i životinjskim likovima, u alegorijskim i nadrealnim prizorima, naglašava simboličnu vezu čovjeka i zemlje (Joškova zemlja, 1959; Bijeli cvijet, 1962; Kraljica polja, 1965; Pozdrav svijetu, 1970). Svoje izvorne likovne predodžbe ostvaruje karakterističnim rukopisom (kružići pretežito plave, zelene, ružičaste i ljubičaste boje). Prepoznatljive cvjetne motive aplicirao je na uporabne predmete (porculan Rosenthal) i tapiseriju (zastor u kazalištu Takarazuka u Tokyju, 1981). Iste motive izrađuje u bakropisu (koje često naknadno boji akvarelom) i akvatinti. Objavio autobiografske zapise (Zapisi o nenaslikanim slikama, 1973). Skupio vrijednu i bogatu zbirku grafika hrvatskih i svjetskih slikara. O njegovu slikarstvu snimljeno je desetak dokumentarnih filmova.