Franjo Benešić

Franjo Benešić najmlađi je od četiriju sinova Stjepana Benešića. Rođen je u Iloku 1877., a umro u Velikoj Gorici 1945. Nakon osnovne škole u Iloku pohađa gimnaziju u Osijeku, a potom odlazi na studij u Beč i Zagreb. Po školovanju doktor prava, svestrano obrazovana osoba, pokretač raznih udruga, ali i pozoran promatrač koji je svoja opažanja i životna iskustva sažeo u knjizi Razmatranja.

Njegove nerijetko vrlo kratke, britke rečenice fasciniraju jasnoćom misli i izraza, često su to prave sentencije. Tiču se općeljudskih tema, naravi pojedinaca, naroda i vlasti pa su posebice u tom dijelu i bile podložne cenzorskim intervencijama. Evo, primjera radi, jedna Benešićeva misao iz koje je razvidna osobitost Benešićeva stava i stila: „Narodi se ne mogu uništiti dok im se ne uništi kultura“ (str. 25.).