Andre Blanc

André Blanc, francuski geograf i sljedbenik poznate škole humane geografije, rođen je 1922. godine. Drugi svjetski rat ostavio je dubokog traga u njegovu životu: i sam je sudjelovao u Pokretu otpora, a otac mu je poginuo u koncentracionom logoru u Njemačkoj. Primljen je u École Normale Supérieure u Saint-Cloudu, gdje stječe profesuru iz područja geografije. Od 1948. radi u Francuskom institutu u Zagrebu. Za boravka u Hrvatskoj počinje raditi doktorsku disertaciju ˝Zapadna Hrvatska˝, koju je obranio 1955. godine. Zvanje izvanrednog profesora Sveučilišta u Nancyu stekao je 1957., a zvanje redovitog profesora na Sveučilištu Nanterre 1964. godine. Osnovao je Revue de Géographie de l’Est. Bio je član geografskih društava u Zagrebu, Beogradu i Budimpešti i dopisni član JAZU. Mnogi ga smatraju najboljim francuskim geografom za srednju i istočnu Europu. Umro je 1977. u Parizu Pored disertacije Zapadna Hrvatska, publicirao je veći broj drugih radova iz područja humane geografije. Godine 1958. objavio je vrlo zanimljiv pokuša vrednovanja spoznaja Cvijićeve škole pod naslovom Répertoire bibliographique critique des études de relief karstique en Yougoslavie depuis Cvijić. Godinu dana kasnije, 1959., s L. Pernetom objavljuje knjigu za obrazovne potrebe France et Communauté. Cours complémentaire /Enseignement court / Classe de Troisieme, prakticirajući metodu izravnog obrazovanja˝. Godine 1963., kao koautor s Ladislavom Grakalićem, priređuje drugo izdanje tada vrlo raširenog Nagelova vodiča Yougoslavie. Iste godine objavljuje zapaženo djelo Géographie Europe et U.R.S.S. Potom. 1965. u znamenitoj seriji Que sais-je? objavljuje svezak L Economie des Balqans. Godine 1967. u četverosveščanoj seriji ˝Europa sutra˝ pariškoga PUF-a objavio je knjigu L Europe centrale entre I Est et l’Quest, a u suradnji s Michelom Drainom i Bernardom Kyserom L’Europe méditerranéenne.