Jacques Prévert

Jacques Prévert francuski pjesnik i scenarist (Neuilly-sur-Seine, 4. II. 1900 – Omonville-la-Petite, 11. IV. 1977). Isprva blizak nadrealistima, utjecaj kojih je razvidan u njegovim prvim pjesmama (Pokušaj opisa večere glava u Parizu, Francuska – Tentative de Description d’un Dîner de Têtes à Paris-France, 1931) koje se odlikuju subverzivnom uporabom jezika. Slična su ikonoklastičnoga, premda sentimentalnijega, duha i njegove potonje pjesme. Koristio je kalambure, riječi iz uličnoga žargona, nepravilne rime, asonance, nabrajanja i antiteze kako bi naglasio značaj sitnih događaja kojima se nadahnjivao, ali i motive poput romantične ljubavi, antimilitarizma, antiklerikalizma, sućuti za društvene marginalce i kritike društvene nepravdi općenito, prožimajući satiru i osjećajnost. Mnoge je njegove pjesme uglazbio J. Kosma (tekstovi tih šansona skupljeni su u zbirci Riječi – Paroles, 1945) te su stekle veliku popularnost, napose u izvedbama É. Piaf i Y. Montanda. Autor je više filmskih scenarija, isprva također u anarhoidnom i društvenokritičkom duhu (Zločin gospodina Langea – Le Crime de M. Lange J. Renoira, 1936; Smiješna drama – Drôle de drame M. Carnéa, 1937), potom s naglašeno literariziranim dijalozima, simboličkim aluzijama i fatalističkog ugođaja: Obala u magli (Quai des brumes, 1938), Dan se rađa (Le Jour se lève, 1939), Večernji posjetitelji (Les Visiteurs du soir, 1942) i Djeca raja (Les Enfants du paradis, 1944), svi M. Carnéa, te Remorkeri (Remorques, 1939) i Svjetlost ljeta (Lumière d’été, 1943) J. Grémillona. Ostale značajnije zbirke pjesama: Pripovijesti (Histoires, 1946), Prizor (Spectacle, 1951), Veliki proljetni bal (Grand bal du printemps, 1951), Čari Londona (Charms of London, 1952), Kiša i lijepo vrijeme (La Pluie et le Beau Temps, 1953), Stvari i druge stvari (Choses et autres, 1972).