Jorge Semprun

Jorge Semprún vodeći je pisac iz prve generacije prognanika iz Španjolskog građanskog rata, no proučavanja njegova djela često su bila usmjerena isključivo na njegovo književno svjedočanstvo o koncentracijskim logorima i njegovim političkim aktivnostima. Iako Semprúnov rad proizlazi iz njegovog zatočeništva u Buchenwaldu i njegovog izbacivanja iz Španjolske komunističke partije 1964., ograničavanje rasprave o njegovim djelima na autobiografske detalje ili na područje proučavanja holokausta je reduktivno. Reakcije mnogih utjecajnih pisaca na njegovu nedavnu smrt naglašavaju da značaj Semprúnova djela nadilazi svjedočanstvo o povijesnim događajima. Njegova samoidentifikacija kao španjolskog izgnanika često je zanemarena i ne postoji sveobuhvatna studija o njegovim djelima dostupna na engleskom jeziku. Ova knjiga daje globalni pogled na njegov opus i proširuje književnu analizu na tekstove koji su dobili malo kritičke pažnje. Autor istražuje ulogu koju ima sjećanje u nekim Semprúnovim djelima, oslanjajući se na aktualne rasprave u području proučavanja pamćenja. Detaljna analiza ovih djela omogućuje ispitivanje i raspravu o povezanim konceptima, kao što su egzil i nostalgija, holokaust, međuigra između sjećanja i pisma, politike i kolektivnog sjećanja, te postsjećanja i identiteta.