Ivan Kukuljević Sakcinski

Ivan Kukuljević Sakcinski (Varaždin, 29. svibnja 1816. – Puhakovec kraj Svetog Križa Začretja, 1. kolovoza 1889.), hrvatski povjesničar, književnik, bibliograf, političar i kulturni djelatnik. Jedan od vodećih predstavnika hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog pokreta) i utemeljitelj moderne hrvatske historiografije, arheologije i povijesti umjetnosti.

Potječe iz stare plemićke obitelji podrijetlom iz Hercegovine. Gimnaziju je pohađao u Varaždinu i Zagrebu, studirao filozofiju u Zagrebu te se školovao za vojnog časnika u Beču. Služio je u vojsci, a od 1840-ih aktivno se uključio u politički i kulturni život. Godine 1843. održao je u Hrvatskom saboru prvi govor na hrvatskom jeziku (2. svibnja), čime je označio početak borbe za službenu uporabu narodnog jezika umjesto latinskog. Godine 1847. ponovio je zahtjev, nakon čega je hrvatski postao diplomatski jezik Sabora. Sudjelovao je u revoluciji 1848., bio član Banskog vijeća, suradnik bana Josipa Jelačića i jedan od sastavljača Zahtijevanja naroda. Nakon sloma revolucije povukao se iz aktivne politike, da bi se vratio 1860-ih kao veliki župan zagrebački (1861.–1867.) i banski namjesnik.

Osnovao je Društvo za povjesnicu jugoslavensku (1850.), pokrenuo Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (1851.–1875.), bio prvi zemaljski konzervator spomenika (od 1855.) i predsjednik Matice hrvatske (1874.–1889.). Utemeljio je modernu arhivsku službu kao zemaljski arhivar. Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Italiji i drugdje prikupljajući povijesnu građu, epigrafske spomenike i umjetnine.

Glavna djela (izbor):

• Književna: drama Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839.), Slavjanke (1848.), tragedija Marula (1879.), Povijesne pjesme (1874.).
• Znanstvena: prva hrvatska bibliografija Bibliografia hrvatska: tiskane knjige (1860., s dodatkom 1863.), Slovnik umjetnikah jugoslavenskih (1859.–1860., nedovršeno), zbirke izvora Iura regni Croatiae... (1861.–62.), Acta Croatica (1863.), Codex diplomaticus... (1874.–75.), monografije o Marku Maruliću, Juliju Kloviću, Andriji Meduliću, Zrinu i dr.

Kukuljevićev rad obilježava svestranost: od političke borbe za hrvatski jezik i prava, preko sustavnog prikupljanja i objavljivanja povijesnih izvora, do utemeljenja znanstvenih disciplina. Unatoč plemićkom podrijetlu, bio je gorljivi zagovornik narodnog identiteta i južnoslavenske suradnje. Njegova ostavština temelj je hrvatske historiografije i kulturne baštine 19. stoljeća. Po njemu je nazvana Kukuljevićeva povelja Hrvatskog knjižničarskog društva.