Pavao Andreis

Hrvatski povjesničar (Trogir, oko 1610 – Trogir, prije 13. VIII. 1686). Pretpostavlja se da je studirao u Padovi, a potom živio i djelovao u Trogiru, obnašajući različite službe u gradskoj upravi; 1643. izabran za suprakomita. Za Kandijskoga rata kao član izaslanstva 1646. odlazi u Zadar, a 1647. u Split tražiti pomoć za utvrđivanje grada. Nakon rata sudjelovao u razgraničenju mletačkih i osmanskih posjeda u Dalmaciji. Dao obnoviti kaštel Andreis u Kaštel Starome. Na talijanskome jeziku napisao je opsežnu Povijest grada Trogira (Storia della città di Traù), tiskanu u Splitu 1908., a u hrvatskom prijevodu Vladimira Rismonda 1977–78. Djelo obuhvaća razdoblje od osnutka grada do autorova doba i bilo je zamišljeno u deset knjiga, a napisano ih je devet. Prijenos tijela gradskoga zaštitnika sv. Ivana opisao je u spisu Prijenos sv. Ivana trogirskoga biskupa (Translazione di San Giovanni vescovo di Traù, 1681), a s komentarima ga je objavio Arnolfo Bacotich 1927–28. u časopisu Archivio storico per la Dalmazia. U rukopisu mu je ostao spis Podatci o crkvenim prihodima (Operaria), u kojem su zabilježeni podatci o uzdržavanju i opremi trogirske stolnice.