George Sand

George Sand, književni pseudonim Amantine Lucile Aurore Dupin, udane Dudevant (Pariz, 1. srpnja 1804. – Nohant, 8. lipnja 1876.), bila je francuska književnica, dramatičarka i jedna od najznačajnijih predstavnica europskog romantizma. Odrasla je na obiteljskom imanju u Nohantu, čiji su krajolici i seoski život snažno obilježili njezino književno stvaralaštvo. Nakon neuspjelog braka s barunom Casimirom Dudevantom preselila se u Pariz, gdje je započela samostalnu književnu karijeru.

Književni uspjeh postigla je romanom Indiana (1832.), u kojem kritizira društvenu podređenost žena i ograničenja braka. Slijedili su romani Valentine (1832.), Lélia (1833.) i Jacques (1834.), posvećeni ljubavi, osobnoj slobodi i sukobu pojedinca s društvenim normama. U romanima Mauprat (1837.) i Consuelo (1842.–1843.) istražuje moralno sazrijevanje, umjetnost i društvenu nejednakost, dok je Grofica Rudolstadt (La Comtesse de Rudolstadt, 1843.–1844.) nastavak priče o glazbenici Consuelo.

Njezino stvaralaštvo obuhvaća i socijalno angažirane romane poput Putničkog druga po Francuskoj (Le Compagnon du tour de France, 1840.) te pastoralna djela Đavolja bara (La Mare au diable, 1846.), François le Champi (1848.) i Mala Fadette (La Petite Fadette, 1849.), u kojima idealizira seoski život i ističe vrijednosti rada, prirode i solidarnosti.

Sand je bila zagovornica ženskih prava, društvene pravde i republikanskih ideala, aktivno sudjelujući u intelektualnom i političkom životu Francuske. Poznate su njezine veze s književnikom Alfredom de Mussetom i skladateljem Frédéricom Chopinom. Ostavila je opsežnu korespondenciju i autobiografiju Povijest mojega života (Histoire de ma vie, 1854.–1855.).

Svojim bogatim opusom, koji obuhvaća romane, pripovijetke, drame, eseje i autobiografske zapise, George Sand snažno je utjecala na razvoj francuske i europske književnosti te postala simbol književne neovisnosti i ženske emancipacije.