Wilhelm Windelband

Wilhelm Windelband (Potsdam, 11. svibnja 1848. – Heidelberg, 22. listopada 1915.), njemački filozof i povjesničar filozofije, utemeljitelj je badenske, odnosno jugozapadnonjemačke škole novokantovstva. Studirao je u Jeni, Berlinu i Göttingenu, gdje je na njega osobito utjecao Hermann Lotze. Predavao je u Zürichu, Freiburgu, Strasbourgu i Heidelbergu.
Polazeći od Kanta, filozofiju je usmjerio prema pitanjima vrijednosti, valjanosti i opravdanosti spoznaje. Razlikovao je opisivanje onoga što jest od prosuđivanja onoga što vrijedi ili treba biti. Logičku istinu i moralne norme nije smatrao svodivima na psihološke činjenice o tome kako ljudi stvarno misle i postupaju.
Najpoznatiji je po razlikovanju nomotetskoga i idiografskoga pristupa, izloženom u rektorskom govoru Geschichte und Naturwissenschaft (1894.). Prvi traži opće zakonitosti, a drugi nastoji razumjeti pojedinačne i neponovljive događaje. To je razlika u cilju i metodi istraživanja, a ne samo podjela prema predmetu proučavanja. Njome je snažno utjecao na rasprave o povijesnim i kulturnim znanostima.
Važna djela uključuju Geschichte der neueren Philosophie (1878.–1880.), zbirku filozofskih ogleda Präludien (1883.), Geschichte der alten Philosophie (1888.), Lehrbuch der Geschichte der Philosophie (1892.) i Einleitung in die Philosophie (1914.). Povijest filozofije prikazivao je kroz razvoj problema i pojmova, povezujući pojedine mislioce s intelektualnim okolnostima njihova vremena.
Među nastavljačima njegova rada posebno se ističe Heinrich Rickert. Windelbandovo nasljeđe obuhvaća filozofiju vrijednosti, metodologiju znanosti i povijest filozofije. Njegova pitanja o odnosu činjenica i vrijednosti te općega i pojedinačnoga ostala su važna za razumijevanje posebnosti humanističkoga istraživanja.
Naslovi u ponudi
Povijest filozofije
Povijest filozofije sa dodatkom Filozofija u 20.st. od Heinza Heimsoetha, 14. dopunjeno izdanje.
