Hrvoje Gračanin

Rođen je u Zagrebu 28. studenog 1973. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Zagrebu. Godine 1992. upisao je jednopredmetni studij povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 26. veljače 1998. radom Položaj žena u svjetlu siscijskih natpisa. Te je godine upisao i poslijediplomski studij povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a na istoj je ustanovi i magistrirao 16. lipnja 2004. radom Antička kronika kao povijesni izvor: Primjer "Kronike" komesa Marcelina (mentor: prof. dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić) i doktorirao 10. siječnja 2008. radom Povijest savsko-dravsko-dunavskog međurječja u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku (mentor: prof. dr. sc. Neven Budak). Njegovi su znanstveni i istraživački interesi prvenstveno usmjereni na proučavanje hrvatskih krajeva u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, odnosno vidova i postignuća rimske civilizacije te promjena izazvanih tzv. seobom naroda na širem prostoru današnje Hrvatske, s osobitim obzirom na panonsku regiju. Bavi se i kasnoantičkim i ranosrednjovjekovnim povijesnim spisateljstvom i poviješću bizantske civilizacije. Piše popularizacijske povijesne članke za Meridijane i Čovjek i svemir, a surađivao je i za Drvo znanja i Večernji list. Prevodi s engleskog i njemačkog jezika. Od 1. ožujka 2001. zaposlen je u suradničkom zvanju asistenta na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U suradničko zvanje višeg asistenta izabran je 29. travnja 2008., u znanstveno-nastavno zvanje docenta 12. studenog 2009.,u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora 25. rujna 2013., a u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 19. ožujka 2019. Član je Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti od 1999. godine te Društva za hrvatsku povjesnicu od 2008. godine, a jedan od osnivača i predsjednik Hrvatskog društva za bizantske studije od 2016.. Godine 2008. primio je Godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika mladim znanstvenicima i umjetnicima za akademsku godinu 2006./2007., a 2012. Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2011. godinu za područje društvenih znanosti i Državnu nagradu za znanost za 2011. godinu u području humanističkih znanosti te 2018. nagradu „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju povijesti Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku povjesnicu . Od 2010. do 2019. godine bio je glavni urednik znanstvenog časopisa Radovi Zavoda za hrvatsku povijest.