Velimir Deželić-sin

Velimir Deželić sin (Beč, 28. svibnja 1888. – Zagreb, ožujak 1976.), hrvatski književnik, urednik, pravnik, lutkar i redatelj, potpisivao se dodatkom „sin” radi razlikovanja od istoimenog oca, književnika i knjižničara. Studirao je u Beču, Münchenu i Zagrebu, gdje je 1919. završio pravo. Pripadao je krugu hrvatskih katoličkih intelektualaca i djelovao u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima.

Književnost je povezivao s prosvjetnim radom, vjerskim odgojem i društvenim pitanjima. Uređivao je Krijes i Mladost, sudjelovao u pokretanju Riječkih novina te pisao o kulturnim, socijalnim i etnografskim temama. Zanimali su ga narodni običaji, gradske predaje i mogućnosti njihova scenskog oživljavanja.

Među njegovim romanima ističu se ** Sofiju odabra (1927.)**, romansirani životopis sv. Ćirila, i Sedam puta udarani (1928.), posvećen sv. Jeronimu. Suvremeni život i moralne dvojbe obrađivao je u djelima Feminist (1930.), Sitna sreća (1938.) i Divlji oganj (1943.). Objavio je i Socijalno pitanje (1926.), a sa Stjepanom Bakšićem Obnovu socijalnog poretka (1934.).

Važno mjesto zauzima njegov doprinos hrvatskom lutkarstvu. Bio je suosnivač zagrebačkog Teatra marioneta 1920. i redatelj Domjanićeva igrokaza Petrica Kerempuh i spametni osel, prve međuratne hrvatske lutkarske predstave. Skladatelju Božidaru Široli pisao je libreta, među njima za Citaru i bubanj, Grabancijaša i Mladoga gospodina.

Posmrtno su 2011. objavljeni dvosveščani zapisi Kakvi smo bili? Zapisi mojoj unučadi. Život zagrebačke obitelji od 1827. do 1953. To opsežno obiteljsko svjedočanstvo povezuje povijest nekoliko naraštaja Deželićevih sa zagrebačkim kulturnim i društvenim životom.