Velimir Deželić-sin

Velimir Deželić sin (Beč, 28. maja 1888. – Zagreb, mart 1976.), hrvatski književnik, urednik, pravnik, lutkar i reditelj, potpisivao se dodatkom „sin” radi razlikovanja od istoimenog oca, književnika i bibliotekara. Studirao je u Beču, Minhenu i Zagrebu, gde je 1919. završio pravo. Pripadao je krugu hrvatskih katoličkih intelektualaca i delovao u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima.

Književnost je povezivao s prosvetnim radom, verskim vaspitanjem i društvenim pitanjima. Uređivao je Krijes i Mladost, učestvovao u pokretanju Riječkih novina i pisao o kulturnim, socijalnim i etnografskim temama. Zanimali su ga narodni običaji, gradska predanja i mogućnosti njihovog scenskog oživljavanja.

Među njegovim romanima izdvajaju se ** Sofiju odabra (1927)**, romansirana biografija sv. Ćirila, i Sedam puta udarani (1928), posvećen sv. Jeronimu. Savremeni život i moralne nedoumice obrađivao je u delima Feminist (1930), Sitna sreća (1938) i Divlji oganj (1943). Objavio je i Socijalno pitanje (1926), a sa Stjepanom Bakšićem Obnovu socijalnog poretka (1934).

Važno mesto zauzima njegov doprinos hrvatskom lutkarstvu. Bio je suosnivač zagrebačkog Teatra marioneta 1920. i reditelj Domjanićevog igrokaza Petrica Kerempuh i spametni osel, prve međuratne hrvatske lutkarske predstave. Kompozitoru Božidaru Široli pisao je libreta, među njima za Citaru i bubanj, Grabancijaša i Mladoga gospodina.

Posthumno su 2011. objavljeni dvotomni zapisi Kakvi smo bili? Zapisi mojoj unučadi. Život zagrebačke obitelji od 1827. do 1953. Ovo obimno porodično svedočanstvo povezuje istoriju nekoliko generacija Deželićevih sa zagrebačkim kulturnim i društvenim životom.