Edvard Kardelj

Slovenski političar (Ljubljana, 27. I. 1910 – Ljubljana, 10. II. 1979). Završio je učiteljsku školu u Ljubljani. Od 1928. bio je član KPJ, a 1930–32. bio je zatvoren. God. 1934–37. radio je u Kominterni u Moskvi, gdje je upoznao J. Broza, koji ga je uključio u novo vodstvo KPJ. Osnovao je Komunističku partiju Slovenije 1937., a od 1940. do smrti bio je član najužega vodstva KPJ. Suosnivač je Osvobodilne fronte Slovenije. Bio je potpredsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a 1942., potpredsjednik partizanske vlade (NKOJ) 1943., potpredsjednik jugoslavenske vlade 1945–63. te ministar vanjskih poslova 1948–53. Također je obnašao i dužnost predsjednika Savezne skupštine 1963–67., a bio je i član Predsjedništva SFRJ od 1974. do smrti. Istodobno je zauzimao najviše partijske funkcije. Bio je sekretar CK SKJ 1958–66., član Predsjedništva CK SKJ 1964–79. te član Izvršnoga biroa Predsjedništva CK SKJ 1969–72. Od početka svojega djelovanja zastupao je ravnotežu klasnog i nacionalnog pristupa, zauzimajući se osobito za slovenske nacionalne interese. Dao je najznačajniji doprinos teorijskom i institucionalnomu razvoju jugoslavenskog socijalizma. Nakon uklanjanja M. Đilasa 1954. postao je glavni partijski ideolog i teoretičar, a nakon pada A. Rankovića 1966. svoje je zamisli o reformi federacije, uz Titovu potporu, pretočio u novi model federacije potvrđen Ustavom 1974., kojim su bitne ovlasti prenesene na federalne jedinice. Potkraj života uveo je komplicirani delegatski sustav koji je trebao institucionalizirati nestranački pluralizam, neku vrstu jednopartijskoga korporativizma. Glavna djela: Razvoj slovenskoga nacionalnog pitanja (Razvoj slovenskega narodnega vprašanja, 1939) i Pravci razvoja političkoga sistema socijalističkog samoupravljanja (Smeri razvoja političnega sistema socialističnega samoupravljanja, 1977).