Stanisław Lem

Poljski književnik (Lavov, 12. IX. 1921 – Krakov, 27. III. 2006). Židovskoga podrijetla, za II. svjetskoga rata s lažnim identitetom uspio izbjeći nacistički progon. Diplomirao 1948. medicinu u Krakovu, gdje je živio sve do odlaska, zbog nemogućnosti objavljivanja, u Zapadni Berlin te u Beč početkom 1980-ih. Svjetsku slavu donio mu je roman Astronauti (Astronauci, 1951). U bogatu opusu ističu se futurološki romani koji problematiziraju mogućnost kontakta između svjetova: Magellanov oblak (Obłok Magellana, 1955) i Solaris (1961), groteskne političke alegorije uperene protiv socijalističkoga poretka Zvjezdani dnevnici (Dzienniki gwiazdowe, 1957), Knjiga robota (Księga robotów, 1961) i Povratak sa zvijezda (Powrót z gwiazd, 1961). Vrhunac književne persiflaže i stilističke inovativnosti postiže u Basnama robota (Bajki robotów, 1964) i Ciberijadi (Cyberiada, 1965). Sklonost spoznajnomu pesimizmu i skepsi prema tehnološkom razvoju izražava u knjigama eseja Summa technologiae (1964), Filozofija slučaja (Filozofia przypadku, 1968), Fantastika i futurologija (Fantastyka i futurologia, 1970) i Megabitna bomba (Bomba megabitowa, 1999) te u romanima Katar (1976), Fijasko (Fiasko, 1987) i Zagonetka (Zagadka, 1996). Erudit i pasionirani poznavatelj modernih tehnologija, filozof i futurolog te napose književnik s izvornom vizijom literarnosti koja se poziva na baroknu i prosvjetiteljsku baštinu, Lem se drži jednim od najvećih pisaca književne znanstvene fantastike XX. stoljeća. Njegovim je imenom nazvan planetoid otkriven 1979. u opservatoriju na Krimu. Najprevođeniji poljski pisac u svijetu.

Citiranje: Lem, Stanisław. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 10. 11. 2023.