Ivan Ribar

Hrvatski odvjetnik i političar (Vukmanić kraj Karlovca, 21. I. 1881 – Zagreb, 2. II. 1968). Studirao pravo u Zagrebu, Pragu i Beču, doktorirao 1904. u Zagrebu. Zarana je bio politički aktivan, od 1905. odvjetnik. God. 1913. bio je izabran za zastupnika Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru te je sudjelovao u radu zajedničkoga sabora u Pešti. Kao pristaša ujedinjenja Južnih Slavena 1918. postao je članom Izvršnog odbora Narodnoga vijeća u Zagrebu. Bio je jedan od osnivača Demokratske stranke, a 1920–22. predsjednik Narodne skupštine Kraljevine SHS. Pošto je 1938. bio isključen iz Demokratske stranke i Udružene opozicije, zauzimao se za stvaranje Narodnoga fronta, a 1939. sudjelovao je u organiziranju Društva prijatelja SSSR-a, i bio mu predsjednik. Početkom II. svjetskog rata bio pričuvni časnik u Rogatici. Do 1942. živio je u ilegali u Beogradu, zatim je prešao na partizanski teritorij, pridružio se KPJ i na Titov poziv postao članom Vrhovnoga štaba. Bio je predsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a od 1942., predsjednik Prezidijuma Ustavotvorne skupštine od 1945., a nakon donošenja ustava predsjednik Narodne skupštine FNRJ (1946–53). Surađivao je u mnogim listovima i političkim časopisima. Značajnija djela: Hrvatsko-srpski odnosi u prošlosti (1939), Politički zapisi (I–IV, 1948–52), Iz moje političke suradnje (1965).