Svetozar Ćorović

Svetozar Ćorović (1875 - 1919), rođen je u Mostaru 29. maja 1875. godine je boosanskohercegovački i srpski književnik. Predstavlja jednu od najmarkantnijih ličnosti mostarskog omladinskog pokreta onog vremena. U Mostaru je završio osnovnu trgovačku školu. Iako skromnog obrazovanja, brzo je izrastao u eminentnog srpskog kulturnog i javnog radnika i proznog pisca koji će danonoćno pisati crtice, pripovijetke, romane i drame i u njima faktografski vjerno slikati život u Hercegovini i ljude svih staleža, vjera i narodnosti. Njegova djela inspirisana su Mostarom i Hercegovinom. Njegovi junaci su obični i mali i veliki ljudi, obični i gazde, zanatlije, vojnici i sveštenici. Ćorović je vješt pripovjedač, piše lako i brzo, njegovo pripovijedanje je jednostavno i prirodno, kompozicija kako u kratkim tako i u dužim formama spretna, motivi dobro odabrani, radnja sigurno vođena.

Sa savremenicima, Aleksom Šantićem i Jovanom Dučićem, činio je nadaleko poznatu mostarsku književnu i kulturnu trojku.

Svetozar Ćorović je registrator posljedica velikih i burnih događaja što su se desila krajem 19. i početkom 20. vijeka. U njegovim djelima živa su sjećanja na hercegovački ustanak 1882. godine, nacionalno-kulturno srpski pokret mostarske omladine krajem devedesetih godina 19. vijeka, aneksiju BiH 1908, Balkanske ratove 1912. i početak Prvog svjetskog rata 1914. godine. Sva ona su data minorno i malim ličnim spoznajama.

Od 1887. godine objavljivao je radove u mnogim listovima i časopisima: Golub, Neven, Bosanska vila, Luča, Otadžbina i Brankovo kolo. Bio je aktivan član mostarskog društva „Gusle“. I na drugim književno-kulturnim poljima je bio aktivan. Za vrijeme aneksione krize 1908. izbjegao je u Italiju. 1910. godine biva izabran za poslanika u Bosanski sabor. Po izbijanju rata 1914. je uhapšen, odveden u taoce, potom mobilisan i kao vojnik poslan u Mađarsku. Teško bolestan vratio se u Mostar 1917. godine.

Pisao je mnogo: objavio je desetak knjiga pripovjedaka, skoro isto toliko romana i nekoliko drama. Od pojedinačnih djela izdvajaju se romani "Majčina sultanija" (1906) s neobičnim likom palanačke Kaćiperke u središtu, " Stojan Mutikaša" (1907) , gjde je ispričana povijest čovjeka koji od siromašna seoskog dječaka postaje velik trgovac, zelenaš i poganac, i "Jarani" (1911), u kojima je prikazan muslimanski živalj Hercegovine u nemirna vremena uoči prestanka turske vlasti. Ćorović je vješt pripovjedač, piše lako i brzo, njegovo je pripovjedanje jednostavno i prirodno, kompozicija kako u kratkim tako iu dužim formama spretna, motivi dobro odabrani, radnja sigurno vođena.

Njegova najpoznatija djela su: "Ženidba Pere Karantana" (1905), "Majčina sultanija" (1906), " Stojan Mutikaša (1907)," U stanicama "(1908)," U mraku "(1909)," Jarani "(1911)," Zulumćar "(1913)," Kao vihor "(1918)," Među svojima "(1921); pripovijetke (" Bogojavljenska noć "," Prijatelji "," Pod pećinama "," Na vodi "," Na Vaskrs ") i najzad nekoliko kazališnih komada: dvije šaljive igre" Poremećen plan "i" Izdaje stan pod kiriju "(1899 ) i aktovke "On", "Adembeg", "Ptice u kavezu" i "Povratak".

Svetozar Ćorović umro je u Mostaru 17. aprila 1919. godine.

Od 1997. godine dodjeljuje se književna nagrada Nagrada "Svetozar Ćorović" u Srbiji i Bosni i Hercegovini, dok se u Bosni i Hercegovini u Bileći tradicionalno održavaju "Ćorovićevi susreti pisaca".