Zvonimir Golob

Hrvatski pjesnik i prevoditelj (Koprivnica, 19. II. 1927 – Zagreb, 1. VI. 1997). Studirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, ali je 1948. bio isključen s obrazloženjem da je »dekadentan«. Djelovao kao profesionalni književnik i prevoditelj. Jedan od pokretača časopisa Krugovi (1952) i urednik Telegrama (1964–67). Pisao poeziju, književne i likovne kritike, studije, feljtone, eseje i scenarije za crtane filmove. Prevodio s francuskoga, španjolskoga, ruskoga, češkoga i slovačkoga, priredio nekoliko antologija. S nekoliko istomišljenika osnovao 1963. Studio 64, iz kojega se razvila zagrebačka škola šansone. I sam je pisao i skladao šansone, kao sintezu lirskih i razgovornih oblika. S kantautorom i šansonijerom Arsenom Dedićem objavio je glazbeni album Dedić – Golob (1977). U poeziji je polazio od intimizma bliskoga cesarićevskoj tradiciji (Okovane oči, 1946), a od 1950-ih pisao liriku nadrealističkog izraza, snažne emocionalne napetosti i retorike (Nema sna, 1952; Afrika, 1957; Glas koji odjekuje hodnicima, 1957. i dr.). Velik dio njegova poetskog opusa zauzima ljubavna poezija, u kojoj je razvio iznimnu topografiju erotičkoga, ali i otkrio vrijednost tradicije trubadura i narodnih pjevača, čija se nit nastavlja u suvremenih kantautora. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1973).

Citiranje: Golob, Zvonimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 3.1.2024.