Dubravka Oraić-Tolić

Dubravka Oraić Tolić, književna teoretičarka, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica, rođena je u Slavonskome Brodu 1943. godine. Filozofiju i ruski jezik s književnošću studirala je u Zagrebu i Beču. Doktorsku disertaciju obranila je 1988. godine. U razdoblju 1972. – 1997. radila je u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1998. redovita je profesorica teorije književnosti, najprije na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, a zatim na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Za svoj rad primila je brojna priznanja, između ostaloga i Državnu nagradu za životno djelo u području humanističkih znanosti za 2012. godinu i Nagradu HAZU 2013. za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području književnosti za knjigu Akademsko pismo. Redovita je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2014. godine u Razredu za književnost.

Dubravka Oraić Tolić podjednako uspješno djeluje i na znanstvenom i na umjetničkom području. Kao književna teoretičarka intenzivno se bavila fenomenom intertekstualnosti objavivši zapaženu knjigu Teorija citatnosti. U knjizi Muška moderna i ženska postmoderna stavlja u središte problem rodne ideologije dajući kompetentan uvid u procese i stanja suvremene književne znanosti i kulture. U nagrađenoj knjizi Akademsko pismo minuciozno je razradila sva pravila, strategije, tehnike i konvencije pisanja različitih oblika akademske proze – od znanstvenih članaka i simpozijskih referata do monografija i doktorskih disertacija.

Kao istaknuta kroatistica napisala je osobito poticajne radove o Antunu Gustavu Matošu, objedinjene u knjizi Čitanja Matoša. U svojim interpretacijama Matoševih djela D. Oraić Tolić pomiče analitički interes s teksta na kontekst, na društvene i kulturalne probleme i varijable, dok se rasprave pozicioniraju u interdisciplinarnom području. I za takva čitanja, koja uporišta nalaze u rodnim teorijama, urbanoj antropologiji, imagologiji, oniričkim teorijama ili modelima konstrukcije nacije, autorica je u djelu Antuna Gustava Matoša pronašla obilje poticaja. Dubravka Oraić Tolić ujedno je i istaknuta pjesnikinja. Svojim zbirkama Oči bez domovine, Urlik Amerike i Palindromska apokalipsa uklapa se u obzor pjesništva postmodernističkog obrata. Njezinu poeziju karakterizira grotesknost, igra riječima, postavangardna konstrukcija, kolažno strukturiranje.