Julije Derossi

Književni povjesničar i humorist (Trogir, 9. VII. 1928 - 28. XI 2010). Maturirao u Požegi 1947, u Zagrebu 1950. završio Višu pedagošku školu, a književnost diplomirao na Filozofskom fakultetu 1963. Nastavnik u gimnaziji (1950–64) i Pedagoškoj akademiji (1964–73) u Gospiću, zatim živi u Zadru; nezaposlen je 1973–75, potom slobodni književnik; od 1980. do umirovljenja 1986. bibliotekar zadarske Gradske knjižnice. Bio tajnik Ogranka Matice hrvatske u Gospiću (1966–72) i urednik njezinih izdanja, član uredništva Hrvatskoga književnog lista (1968–70) te glavni urednik Ličkoga kalendara (1968); 1992. preuzima uredništvo Zadarske smotre. — Od 1955. piše književnokritičke radove (o M. Maruliću, D. Cesariću, ličkim književnicima) te članke o stilistici, estetici, hrvatskom jeziku i nastavi književnosti u Umjetnosti riječi, Kritici, Pedagoškom radu, Maruliću, Senjskom zborniku, Ličkom kalendaru i Filologiji. Od 1966. javlja se humoristično-satiričnim sastavcima u Paradoksu, Kerempuhu i Ličkim novinama (pseudonimi: Joso Krvavica, Josip Ramić, Jull). Sa Z. Kulundžićem za tisak priredio Marulićev prijevod djela Tome Kempenskog Od naslidovanja Isukarstova (Duvno 1989).

DJELA: Cesarić. Zagreb 1966.

LIT.: V. Rak: J. Derossi, Cesarić. Prilozi nastavi srpskohrvatskog jezika i književnosti, 1(1966–67) 4, str. 197. — M. Idrizović: Između pjesnika i čitaoca. Život, 16(1967) 10, str. 104–105. — K. Špoljar: Monografija ili ilustracija. Republika, 23(1967) 10, str. 461.

Dunja Detoni-Dujmić (1993) Citiranje: DEROSSI, Julije. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2023.