Izbor iz djela
Vladimir Nazor ostavio je raznovrstan opus u kojem se prepliću mit, priroda, rodoljublje i humanizam. Nazor je pjesnik slobode, prirode i naroda – most između moderne i tradicije, romantizma i realizma, djetinjstva i revolucije.
U pjesmama („Slavenske legende“, „Nova pjesma“, „Pjesme o četiri zemlje“) dominira epski i lirski ton: od mitskih junaka i slavenskog duha, preko ljubavi prema moru, kršu i šumi, do snažne rodoljubne note u NOB-u („Bijesni“, „Pjesma o drugu Titu“). Jezik je bogat, melodiozan i arhaičan.
Medvjed Brundo (1915), epska poema u prozi, najpoznije je Nazorovo djelo za djecu i odrasle. Medvjed Brundo, simbol snage i pravde, vodi životinje u borbu protiv okrutnog čovjeka i njegovih pasa. Alegorija o otporu slabijih jačima postaje u kasnijim čitanjima i simbol partizanskog otpora.
Veli Jože (1908), istarska legenda u prozi, slavi istoimenog diva koji ustaje protiv mletačkih gospodara. Djelo je postalo kultni tekst istarskog identiteta i otpora tuđinskoj vlasti.
Priče iz djetinjstva (1914–1938) su lirske minijature o dječaštvu na Braču i u Zagrebu, pune nježnosti, čežnje i senzibiliteta za prirodu.U ratu 1942–1945. Nazor se pridružuje partizanima (sa 66 godina!) i piše „S partizanima“ – dnevnike, pjesme i zapise koji svjedoče o borbi, solidarnosti i vjeri u slobodnu Hrvatsku. Taj čin učinio ga je prvim predsjednikom Narodne Republike Hrvatske.
Jedan primjerak je u ponudi
