Sumnjivo lice / Pokojnik

U prvom razdoblju svog dramskog rada Nušić je bio pod utjecajem ruskog pisca Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. O tome govori i sam pisac u predgovoru komedije "Sumnjivo lice", koju je izvorno nazvao "golotinja u dva čina". Poznata Gogoljeva drama "Revizor" nadahnuto je djelovala na pisca "Sumnjivog lica", ali on je dramski zaplet vezao uz naše prilike i prirodu. On ne kritizira tadašnji birokratski aparat Srbije s onom žestinom i oštrinom kao što to čini Radoje Domanović u svojim satirama, ali ipak dovoljno snažno da obrenovićevsku vlast prikaže u pravom svjetlu.

Komedija “Pokojnik” posljednja je satirična komedija koju je Nušić napisao u 70. godini života. I u njoj oštro osuđuje društvo u kojem vlada licemjerje, nemoral i preljub.

Komedija želi pokazati kako pojedinac, Pavle Marić, nema šanse boriti se protiv vlasti i kapitala. Lakše je društvu dokazati kako je živ čovjek mrtav, nego što Pavle uspijeva dokazati da je živ.

Komedija je podijeljena u predigru i tri čina, a vrijeme je radnje neodređeno.

Likovi su, opet, metafore društva i korumpirane vlasti, ali za razliku od komedije Sumnjivo lice, ovdje su likovi predstavnici društva u kojem vlast drži tek nekolicina obrazovanih ljudi, ali ljudi sumnjiva morala. Uz glavnog lika Pavla Marića javljaju se likovi njegove žene Rine, prijatelja Novakovića, Spasoja, Ljubomira i ostalih državnih službenika.

Komedija završava porazom, glavni lik ne uspijeva se osvetiti za učinjenu nepravdu i odlazi poražen.