Studije i članci I.
Studije i članci I. (1944.) sadrže izbor autorovih najvažnijih književnih studija i ogleda o Janku Leskovaru, Augustu Šenoi, Gjalskom, Eugenu Kvaterniku, Milanu Ogrizoviću i hrvatskom teatru. Zrelo kritičko-esejističko izdanje.
Osmi svezak Nehajevljevih Sabranih djela donosi autorove najznačajnije esejističke i kritičke radove. Ovaj svezak predstavlja Nehajeva u ulozi oštroumnog književnog kritičara i esejista koji spaja psihološku dubinu, široku kulturnu obaviještenost i suptilan analitički stil.
U središtu sveska nalaze se studije posvećene ključnim ličnostima hrvatske književnosti. Nehajev dubinski analizira Janka Leskovara, pisca srodnog senzibiliteta, ističući motive dekadencije, provincijske melankolije i psihološke slojevitosti. Veliku pažnju posvećuje Augustu Šenoi, posebno njegovom novinarskom radu, ocjenjujući ga kao javnog djelatnika i polemičara koji je snažno utjecao na oblikovanje hrvatske književne scene. Autor se osvrće i na suvremenike – piše o Vladimiru Nazoru, Milanu Ogrizoviću (nekrologom) te Ksaveru Šandoru Gjalskom, čija djela ocjenjuje s poštovanjem i kritičkom distancom. Posebno je zanimljiva studija o mladenačkoj drami Eugena Kvaternika, u kojoj Nehajev spaja književni pristup s povijesno-političkim kontekstom. U ogledu O breviru Stanka Vraza pokazuje fino razumijevanje romantičarske lirike i Vrazovog pjesničkog senzibiliteta.
Zasebno poglavlje posvećeno je hrvatskom teatru, području u kojem je Nehajev desetljećima djelovao kao utjecajni kritičar. Ovdje iznosi svoje viđenje razvoja kazališne umjetnosti, repertoara i uloge kazališta u nacionalnom životu.
Sve studije i članci prožete su Nehajevljevim karakterističnim stilom – elegantnim, preciznim i psihološki prodornim. On ne ostaje samo na vanjskim ocjenama djela, nego ulazi u unutarnji svijet pisaca, istražuje motive njihovog stvaralaštva i postavlja ih u širi europski i nacionalni kontekst. Njegova kritika često nosi osobni pečat, suptilnu ironiju i duboko razumijevanje sukoba između umjetnika i društva.
Ovo izdanje iz 1944. godine dio je sabranih Djela Milutina Cihlara Nehajeva (1880.–1931.) i danas je rijetko, osobito u originalnom omotu. Predstavlja nezaobilazno štivo za sve koji se bave hrvatskom književnom modernom, realizmom i kulturnom poviješću prve polovice 20. stoljeća.
Jedan primjerak je u ponudi
