Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika

Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Boranića jedan je od najznačajnijih pravopisnih priručnika u povijesti hrvatskoga jezika. Izdanje iz 1928. godine predstavlja četvrto izdanje djela koje je desetljećima služilo kao temeljni školski i normativni pravopis na hrvatskom jezičnom području. Boranić je nastavio pravopisnu tradiciju Ivana Broza te je njegov rad imao presudnu ulogu u standardizaciji hrvatskoga književnog jezika tijekom prve polovice 20. stoljeća.

Priručnik sustavno obrađuje pravila pisanja riječi, uporabu glasova i slova, sastavljeno i rastavljeno pisanje, interpunkciju, velika i mala slova te druga pravopisna pitanja važna za školsku nastavu, administraciju, izdavaštvo i javnu uporabu jezika. Djelo je napisano pregledno i didaktički, zbog čega je bilo namijenjeno učenicima, nastavnicima, činovnicima i svim korisnicima standardnoga jezika.

Boranićev pravopis bio je službeni i široko prihvaćeni jezični priručnik kroz više izdanja objavljivanih između 1921. i 1951. godine, a izdanje iz 1928. svjedoči o razdoblju intenzivnog oblikovanja jezične norme u tadašnjoj Kraljevini SHS.

Kao antikvarni jezikoslovni priručnik, knjiga danas ima veliku kulturnu i povijesnu vrijednost. Predstavlja važan dokument razvoja hrvatske pravopisne norme, školstva i jezične politike te omogućuje uvid u pravila i standarde koji su oblikovali pisanu komunikaciju više generacija učenika i obrazovanih korisnika jezika. Zbog svojega utjecaja Boranićev pravopis smatra se jednim od ključnih djela hrvatske jezikoslovne tradicije 20. stoljeća.