Gyakorlati ilir nyelvtan — Praktična ilirska gramatika
Pretisak gramatike hrvatskoga jezika iz 1874., pisane za govornike mađarskoga, osvjetljava jezičnu normu i hrvatsku kulturnu baštinu ugarskoga Podunavlja.
Gyakorlati ilir nyelvtan, odnosno Praktična ilirska gramatika, djelo je Ivana Mihalovića, poznatoga i pod mađarskim imenom János Mihálovics. Izvorno objavljena u Baji 1874., gramatika je bila namijenjena govornicima mađarskoga koji su učili hrvatski jezik. Naziv „ilirski” u naslovu pripada povijesnom nazivlju hrvatske jezikoslovne tradicije.
Mihalović kao normativni uzor navodi Slovnicu Hèrvatsku Antuna Mažuranića. Djelo je zato zanimljivo za praćenje širenja hrvatske jezične norme i utjecaja zagrebačke filološke škole izvan tadašnjih hrvatskih zemalja. Praktična nastavna namjena povezuje gramatički opis s potrebama učenja jezika.
Pretisak vraća u optjecaj priručnik koji je dugo ostao slabo poznat hrvatskoj stručnoj javnosti. Prijevod i pogovor olakšavaju njegovo smještanje u povijest hrvatske gramatike i hrvatsko-mađarskih kulturnih dodira.
Knjiga je namijenjena kroatistima, hungarolozima, povjesničarima jezika i čitateljima zainteresiranima za kulturnu baštinu Hrvata u Bačkoj i ugarskom Podunavlju. Vrijednost joj je ponajprije dokumentarna i istraživačka: pokazuje kako se hrvatski jezik opisivao i poučavao u drugoj polovici 19. stoljeća.
Dva primjerka su u ponudi
