Antun Barac

Antun Barac (Kamenjak bei Crikvenica, 20. August 1894 – Zagreb, 1. November 1955) war ein kroatischer Literaturhistoriker und Kritiker sowie ein Wegbereiter der modernen kroatischen Literaturwissenschaft. Nach dem Gymnasium in Sušak studierte er in Zagreb jugoslawische Literatur, Deutsch und Philosophie. 1918 promovierte er mit einer Arbeit über Vladimir Nazor.
Zunächst unterrichtete er an höheren Schulen, ab 1930 lehrte er an der Universität Zagreb. Er war Dekan und 1950–1951 Rektor der Universität. 1947 wurde er ordentliches Mitglied der Jugoslawischen Akademie der Wissenschaften und Künste. Im Zweiten Weltkrieg war er in den Ustaša-Lagern Jasenovac und Stara Gradiška inhaftiert.
Seine Forschung verband menschliche Erfahrung, ästhetischen Wert und geschichtlichen Zusammenhang. Er wandte sich gegen eine bloße Sammlung biografischer Fakten ebenso wie gegen die Ausblendung gesellschaftlicher Bedingungen. Mit dem Gedanken von der „Größe der Kleinen“ betonte er die Bedeutung weniger bekannter Autoren und die besonderen Entwicklungsbedingungen kleiner Nationalliteraturen.
Zu seinen Monografien gehören Vladimir Nazor (1918), August Šenoa (1926), Vidrić (1940) und Mažuranić (1945). Wichtige kritische Werke sind Knjiga eseja (1924), Članci o književnosti (1935), Hrvatska književna kritika (1938), Književnost i narod (1941) und Veličina malenih (1947).
Seine Geschichte der kroatischen Literatur von der nationalen Wiedergeburt bis zur Gründung Jugoslawiens blieb unvollendet. Der erste Band erschien 1954, der zweite, von Višnja Barac ergänzt, posthum 1960. Ebenfalls 1954 veröffentlichte er Jugoslavenska književnost.
Kriegserfahrungen und Überlegungen zum Verhältnis zwischen Literatur und Leben enthält Bijeg od knjige (1965). Mit seinen Studien, seiner Lehrtätigkeit und der Herausgabe kroatischer Autoren prägte Barac die Erforschung und Vermittlung des literarischen Erbes nachhaltig.
Titel im Angebot
A. G. Matoš: In memoriam o 20-godišnjici pjesnikove smrti
Spomen-zbirka koju je 1934. godine objavio Ljubo Vizner (Visnerova biblioteka, knj. 1). Urednički i autorski rukovodilac bio je Antun Barac, uz doprinose Milana Ogrizovića, Tina Ujevića, Ljuba Vajsnera i drugih hrvatskih pisaca i kritičara.
Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije: Knjiga I. Književnost ilirizma
Prvi deo Barčove istorije hrvatske književnosti pruža pregled ilirskog pokreta, njegovih pisaca, ideja i kulturnog značaja u periodu od nacionalnog preporoda do stvaranja jugoslovenske države.
Hrvatska novela do Šenoine smrti
Antunova Barcova naučna studija o razvoju hrvatske novele od njenih početaka do Šenove smrti, sa pregledom autora, poetike i mesta novele u hrvatskoj književnosti.
I nisi sam
Pesme i zapisi povezani s logorskim iskustvom svedoče o patnji, samoći i potrebi za ljudskom blizinom, čuvajući veru u dostojanstvo čoveka pred nasiljem.
Jugoslavenska književnost
Ovaj pregled napisan je prvotno za inozemstvo, na informativan način, na poticaj Komisije za kulturne veze s inozemstvom. Stoga je u njemu ograničen broj imena, i stoga često nema govora o stvarima koje bi naš čitalac u takvoj knjizi s pravom očekivao.
PSHK #101: Antun Barac: Članci i eseji
Barčevi eseji i članci daju pregled hrvatske književnosti, njezinih pisaca, djela, jezika i razvoja. Književnost povezuje s poviješću, društvom, europskim kontekstom, čovjekovim iskustvom i umjetnošću.
Republika 1950/11-12
Časopis za književnost i umjetnost
Vidrić
"Vidrić" Antuna Barca monografija je o životu i djelu pjesnika Vladimira Vidrića. Klasična studija jednog od najznačajnijih hrvatskih književnih povjesničara o istaknutom predstavniku hrvatske moderne.







