Antun Barac

Antun Barac (Kamenjak kraj Crikvenice, 20. kolovoza 1894. – Zagreb, 1. studenoga 1955.) hrvatski je književni povjesničar i kritičar, jedan od utemeljitelja moderne hrvatske znanosti o književnosti. Gimnaziju je završio na Sušaku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1917. diplomirao jugoslavensku književnost, njemački jezik i filozofiju. Doktorirao je 1918. radom o Vladimiru Nazoru.
Nakon srednjoškolske nastave na Sušaku i u Zagrebu, od 1930. djelovao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Bio je dekan, rektor Sveučilišta u Zagrebu 1950.–1951. te redoviti član JAZU od 1947. Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je zatočen u ustaškim logorima Jasenovac i Stara Gradiška.
U središte istraživanja stavljao je čovjeka, umjetničku vrijednost i povijesne okolnosti književnoga djela. Protivio se svođenju književne povijesti na biografske podatke, ali i zanemarivanju društvene uloge književnosti. Njegova misao o „veličini malenih“ upozorava na važnost manje poznatih pisaca i posebne okolnosti razvoja književnosti malih naroda.
Objavio je monografije Vladimir Nazor (1918.), August Šenoa (1926.), Vidrić (1940.) i Mažuranić (1945.). Među važnim knjigama nalaze se Knjiga eseja (1924.), Članci o književnosti (1935.), Hrvatska književna kritika (1938.), Književnost i narod (1941.) i Veličina malenih (1947.).
Veliku sintezu Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije ostvario je djelomično: Književnost ilirizma objavljena je 1954., a drugi svezak, koji je dopunila Višnja Barac, posmrtno 1960. Iste 1954. objavio je pregled Jugoslavenska književnost.
Ratna iskustva i razmišljanja o odnosu književnosti i života sabrana su u posmrtnoj knjizi Bijeg od knjige (1965.). Uredničkim radom i pripremanjem izdanja hrvatskih pisaca Barac je trajno oblikovao proučavanje i dostupnost nacionalne književne baštine.
Naslovi u ponudi
A. G. Matoš: In memoriam o 20-godišnjici pjesnikove smrti
Spomen-zbornik objavljen 1934. godine u nakladi Ljube Wiesnera (Wiesnerova biblioteka, knj. 1). Urednički i autorski predvodi je Antun Barac, a surađuju Milan Ogrizović, Tin Ujević, Ljubo Weisner i drugi hrvatski književnici i kritičari.
Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije: Knjiga I. Književnost ilirizma
Prvi dio Barčeve povijesti hrvatske književnosti donosi pregled ilirskog pokreta, njegovih pisaca, ideja i kulturnog značenja u razdoblju od narodnog preporoda do stvaranja jugoslavenske države.
Hrvatska novela do Šenoine smrti
Znanstvena studija Antuna Barca o razvoju hrvatske novele od njezinih početaka do Šenoine smrti, s pregledom autora, poetike i mjesta novele u hrvatskoj književnosti.
I nisi sam
Pjesme i zapisi povezani s logorskim iskustvom svjedoče o patnji, samoći i potrebi za ljudskom blizinom, čuvajući vjeru u dostojanstvo čovjeka pred nasiljem.
Jugoslavenska književnost
Ovaj pregled napisan je prvotno za inozemstvo, na informativan način, na poticaj Komisije za kulturne veze s inozemstvom. Stoga je u njemu ograničen broj imena, i stoga često nema govora o stvarima koje bi naš čitalac u takvoj knjizi s pravom očekivao.
PSHK #101: Antun Barac: Članci i eseji
Barčevi eseji i članci daju pregled hrvatske književnosti, njezinih pisaca, djela, jezika i razvoja. Književnost povezuje s poviješću, društvom, europskim kontekstom, čovjekovim iskustvom i umjetnošću.
Republika 1950/11-12
Časopis za književnost i umjetnost
Vidrić
"Vidrić" Antuna Barca monografija je o životu i djelu pjesnika Vladimira Vidrića. Klasična studija jednog od najznačajnijih hrvatskih književnih povjesničara o istaknutom predstavniku hrvatske moderne.







