Antun Barac

Antun Barac (Kamenjak kod Crikvenice, 20. avgust 1894. – Zagreb, 1. novembar 1955.) hrvatski je književni istoričar i kritičar, jedan od utemeljivača moderne hrvatske nauke o književnosti. Gimnaziju je završio na Sušaku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1917. diplomirao jugoslovensku književnost, nemački jezik i filozofiju. Doktorirao je 1918. radom o Vladimiru Nazoru.
Posle rada u srednjim školama na Sušaku i u Zagrebu, od 1930. predavao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Bio je dekan, rektor Univerziteta u Zagrebu 1950–1951. i redovni član JAZU od 1947. Tokom Drugog svetskog rata bio je zatočen u ustaškim logorima Jasenovac i Stara Gradiška.
U središte istraživanja postavljao je čoveka, umetničku vrednost i istorijske okolnosti književnog dela. Protivio se svođenju književne istorije na biografske podatke, ali i zanemarivanju društvene uloge književnosti. Njegova misao o „veličini malenih“ ukazuje na važnost manje poznatih pisaca i posebne okolnosti razvoja književnosti malih naroda.
Objavio je monografije Vladimir Nazor (1918), August Šenoa (1926), Vidrić (1940) i Mažuranić (1945). Među važnim knjigama nalaze se Knjiga eseja (1924), Članci o književnosti (1935), Hrvatska književna kritika (1938), Književnost i narod (1941) i Veličina malenih (1947).
Veliku sintezu Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije ostvario je delimično: Književnost ilirizma objavljena je 1954., a drugi tom, koji je dopunila Višnja Barac, posthumno 1960. Godine 1954. objavio je i pregled Jugoslavenska književnost.
Ratna iskustva i razmišljanja o odnosu književnosti i života sabrana su u posthumnoj knjizi Bijeg od knjige (1965). Uredničkim radom i priređivanjem dela hrvatskih pisaca Barac je trajno oblikovao proučavanje i dostupnost nacionalne književne baštine.
Naslovi u ponudi
A. G. Matoš: In memoriam o 20-godišnjici pjesnikove smrti
Spomen-zbirka koju je 1934. godine objavio Ljubo Vizner (Visnerova biblioteka, knj. 1). Urednički i autorski rukovodilac bio je Antun Barac, uz doprinose Milana Ogrizovića, Tina Ujevića, Ljuba Vajsnera i drugih hrvatskih pisaca i kritičara.
Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije: Knjiga I. Književnost ilirizma
Prvi deo Barčove istorije hrvatske književnosti pruža pregled ilirskog pokreta, njegovih pisaca, ideja i kulturnog značaja u periodu od nacionalnog preporoda do stvaranja jugoslovenske države.
Hrvatska novela do Šenoine smrti
Antunova Barcova naučna studija o razvoju hrvatske novele od njenih početaka do Šenove smrti, sa pregledom autora, poetike i mesta novele u hrvatskoj književnosti.
I nisi sam
Pesme i zapisi povezani s logorskim iskustvom svedoče o patnji, samoći i potrebi za ljudskom blizinom, čuvajući veru u dostojanstvo čoveka pred nasiljem.
Jugoslavenska književnost
Ovaj pregled napisan je prvotno za inozemstvo, na informativan način, na poticaj Komisije za kulturne veze s inozemstvom. Stoga je u njemu ograničen broj imena, i stoga često nema govora o stvarima koje bi naš čitalac u takvoj knjizi s pravom očekivao.
PSHK #101: Antun Barac: Članci i eseji
Baračevi eseji i članci pružaju pregled hrvatske književnosti, njenih pisaca, dela, jezika i razvoja. On povezuje književnost sa istorijom, društvom, evropskim kontekstom, ljudskim iskustvom i umetnošću.
Republika 1950/11-12
Časopis za književnost i umjetnost
Vidrić
„Vidrić“ Antuna Barca je monografija o životu i delu pesnika Vladimira Vidrića. Klasična studija jednog od najznačajnijih hrvatskih književnih istoričara o istaknutom predstavniku hrvatskog modernizma.







