Branislav Nušić
Srpski književnik (Beograd, 20. X. 1864 – Beograd, 19. I. 1938), studij prava završio na Velikoj školi u Beogradu (1887). Sudjelovao u Srpsko-bugarskom ratu. Zbog satirične pjesme protiv obrenovićevskoga režima (Dva raba, 1887) bio je osuđen na dvije godine zatvora. Nakon pomilovanja, službovao u konzulatima Kraljevine Srbije; od 1900. bio je ravnatelj kazališta u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Surađivao u periodici (u Politici imao podlistak pod pseudonimom Ben Akiba). Nastavljajući se na tradiciju J. Sterije Popovića, pisao je satirične komedije (Narodni poslanik, 1883; Sumnjivo lice, 1888; Protekcija, 1889), u kojima je prikazao srpsko građansko društvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Scenskoga uspjeha imale su i povijesno te romantično obilježene drame (Knez Ivo od Semberije, 1900; Hadži Loja, 1908). Proturatna raspoloženja izrazio je u zbirci Pripovetke jednog kaplara (1886), drami Velika nedelja (1920) i memoarskoj knjizi Devetsto petnaesta (1921). Objavio je humoristični roman Opštinsko dete (1902), roman za djecu Hajduci (1934) te humorističnu Autobiografiju (1924). Potkraj života vratio se komediji (Gospođa ministarka, 1929; Ožalošćena porodica, 1934; Pokojnik, 1937; Vlast, nedovršena); spontanim šalama i duhovitim dijalozima te satiričnim portretiranjem karaktera, oštrom kritikom društvenih deformacija i vještim građenjem zapleta stekao je široku i trajnu popularnost u kazališnoj publici. Nakon drame Tako je moralo biti (HNK, 1901), više je njegovih djela izvođeno na hrvatskim pozornicama.
Titel im Angebot
Autobiografija
Branislav Nušić, der berühmte serbische Komiker, schrieb seine Autobiografie, die uns seinen Lebensweg nachzeichnet. Durch Nušićs Augen verfolgen wir seinen Weg von der bescheidenen Kindheit bis zu einer erfolgreichen literarischen Karriere, geprägt von H
Hajduci
Roman Hajduci Branislava Nušića je humoristična priča o grupi dečaka iz malog grada koji su, inspirisani pričama o huliganima, osnovali svoju grupu i upuštali se u razne nestašluke.
Humoristička proza
Humoristička proza objedinjuje Nušićeve autobiografske, esej-serijske i narativne tekstove, u kojima humor i satira razotkrivaju školu, društvo, vlast i ljudske slabosti.
Opštinsko dete
Sumnjivo lice
Delo prikazuje svakodnevne ljudske slabosti i apsurdne situacije kroz humorističnu kritiku društva i karaktera.
Sumnjivo lice / Pokojnik
U komediji „Sumnjivo lice“ Nušić ismejava tadašnje društvo sa svim manama koje vidi u vlasti pod vlašću dinastije Obrenović. Komedija „Pokojnik” je poslednja komedija koju je Nušić napisao u 70. godini, sa sličnom tematikom.





