Branislav Nušić
Srpski književnik (Beograd, 20. X. 1864 – Beograd, 19. I. 1938), studij prava završio na Velikoj školi u Beogradu (1887). Sudjelovao u Srpsko-bugarskom ratu. Zbog satirične pjesme protiv obrenovićevskoga režima (Dva raba, 1887) bio je osuđen na dvije godine zatvora. Nakon pomilovanja, službovao u konzulatima Kraljevine Srbije; od 1900. bio je ravnatelj kazališta u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Surađivao u periodici (u Politici imao podlistak pod pseudonimom Ben Akiba). Nastavljajući se na tradiciju J. Sterije Popovića, pisao je satirične komedije (Narodni poslanik, 1883; Sumnjivo lice, 1888; Protekcija, 1889), u kojima je prikazao srpsko građansko društvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Scenskoga uspjeha imale su i povijesno te romantično obilježene drame (Knez Ivo od Semberije, 1900; Hadži Loja, 1908). Proturatna raspoloženja izrazio je u zbirci Pripovetke jednog kaplara (1886), drami Velika nedelja (1920) i memoarskoj knjizi Devetsto petnaesta (1921). Objavio je humoristični roman Opštinsko dete (1902), roman za djecu Hajduci (1934) te humorističnu Autobiografiju (1924). Potkraj života vratio se komediji (Gospođa ministarka, 1929; Ožalošćena porodica, 1934; Pokojnik, 1937; Vlast, nedovršena); spontanim šalama i duhovitim dijalozima te satiričnim portretiranjem karaktera, oštrom kritikom društvenih deformacija i vještim građenjem zapleta stekao je široku i trajnu popularnost u kazališnoj publici. Nakon drame Tako je moralo biti (HNK, 1901), više je njegovih djela izvođeno na hrvatskim pozornicama.
Naslovi u ponudi
Autobiografija
Branislav Nušić, der berühmte serbische Komiker, hat seine Autobiografie geschrieben, die uns durch seinen Lebensweg führt. Durch die Augen von Nušić verfolgen wir seinen Weg von der bescheidenen Kindheit zu einer erfolgreichen literarischen Karriere, dur
Opštinsko dete
Priče Branislava Nušića
Eine Auswahl aus Nušićs kürzeren humorvollen Geschichten, die er hauptsächlich in Zeitungen und Zeitschriften schrieb und veröffentlichte. Mit einem Vorwort von A. G. Matoš.
Sumnjivo lice / Pokojnik
In der Komödie „Verdächtiges Gesicht“ macht sich Nušić über die damalige Gesellschaft lustig, mit all den Mängeln, die er in der Regierung unter der Herrschaft der Obrenović-Dynastie sieht. Die Komödie „Deceased“ ist die letzte Komödie, die Nušić im Alter