Branislav Nušić

Branislav Nušić (1864. – 1938.), pravim imenom Alkibijad Nuša, srpski književnik, komediograf, romanopisac, novinar i diplomat, rođen je 20. listopada 1864. u Beogradu, gdje je umro 19. siječnja 1938. Smatra se jednim od najvećih komediografa južnoslavenske književnosti, poznatim po britkoj satiri, živopisnim likovima i duhovitom prikazivanju društvenih slabosti.

Školovao se u Smederevu i Beogradu, gdje je završio studij prava. Kao mladić sudjelovao je u srpsko-bugarskom ratu 1885., a zbog satirične pjesme Dva raba, kojom je kritizirao vlast, bio je osuđen na zatvorsku kaznu. Poslije je radio u diplomatskoj službi, ponajviše na području Osmanskog Carstva, te obavljao dužnosti u kazališnim i kulturnim ustanovama.

Književnu karijeru započeo je komedijom Narodni poslanik, napisanom 1883., u kojoj ismijava političku korupciju, izborne manipulacije i borbu za društveni položaj. Slijede komedije Sumnjivo lice, Protekcija i Običan čovek, koje razotkrivaju birokraciju, licemjerje i malograđanski mentalitet.

Vrhunac njegova stvaralaštva čine komedije Gospođa ministarka (1929.), Mister Dolar (1932.), Ožalošćena porodica (1934.), Dr (1936.) i Pokojnik (1937.). U njima Nušić majstorski prikazuje pohlepu, taštinu, društveno pretvaranje i apsurdnost odnosa prema novcu i vlasti.

Posebno mjesto zauzima humoristična Autobiografija (1924.), u kojoj duhovito opisuje djetinjstvo, školovanje i mladenačka iskustva. Pisao je i romane, pripovijetke, putopise te drame ozbiljnijega tona, među kojima se ističu Tako je moralo biti i Nahod.

Njegova proza i dramska djela obilježeni su dinamičnim dijalozima, komikom situacije, ironijom i izvrsnim poznavanjem ljudske psihologije. Nušić je osobito uspješno oblikovao likove činovnika, političara, skorojevića i građanskih obitelji, otkrivajući univerzalne slabosti društva.

Zahvaljujući bezvremenskom humoru i oštroj društvenoj kritici, njegove komedije i danas su među najizvođenijim djelima regionalnoga kazališnog repertoara.