Moloa
Roman Molloy (1951.) prvi je dio Beckettove slavne trilogije, uz Malone umire i Neimenovani. Strukturiran je u dva dijela, svaki ispripovijedan iz perspektive različitog pripovjedača: prvo Molloya, zatim Jacquesa Morana.
U prvom dijelu, Molloy, star i fizički onemoćao, piše iz sobe svoje majke, ne sjećajući se kako je tamo stigao. Prisjeća se putovanja u potrazi za majkom, tijekom kojeg susreće razne likove i upada u apsurdne situacije. Njegova svakodnevica obilježena je bizarnim navikama, poput ritualnog premještanja kamenčića po džepovima, što simbolizira njegovu potrebu za redom u kaotičnom svijetu.
Drugi dio prati Morana, detektiva kojeg nadređeni Gaber šalje da pronađe Molloya. Moran, isprva organiziran i discipliniran, postupno gubi kontrolu nad sobom i svojim zadatkom. Njegovo putovanje postaje introspektivno, a njegova transformacija odražava temeljne teme romana: gubitak identiteta i besmislenost ljudske potrage za smislom.
Beckett kroz Molloya istražuje egzistencijalne teme poput identiteta, sjećanja i apsurda postojanja. Roman je poznat po eksperimentalnom stilu, dugim monolozima i fragmentiranoj naraciji, što dodatno naglašava osjećaj dezorijentacije i besmisla.
Molloy je ključni tekst modernističke književnosti i značajan doprinos filozofiji egzistencijalizma, koji poziva čitatelja na razmišljanje o prirodi postojanja i identiteta.
Jedan primerak je u ponudi
