Kurlani

Zamislite Cetinsku krajinu 1930-ih: surova, kamenita zemlja pod Kamešnicom, gdje vjetar šapće lavandu i krv. Selo Kurlani, podijeljeno na Gornje i Donje, kipi od vječnog rata – protiv siromaštva, susjeda i vlastite sudbine. Mirko Božić, sinjski pisac iz partizanskih dana, stvara sirovu sagu punu crnog humora i neisplakanih suza, gdje dijalekt grize poput kamenčića u čizmi.

Sve počinje banalno: magarac Mrkana iz Gornjih upliće se u vinograd Donjih, uništavajući lozu. Silvestar, starješina Donjih – grub, ali pravedan, s bradom od mahovine – tuži ih u Sinju, gradu-labirintu birokracije. "Karneval" je kaotični ples optužbi i laži, gdje se selo smije kroz suze, a magarac vuče teret života u ponor.

Ali srž priče su žene: Anđelija pati od neplodnosti u patrijarhalnom lancu, Filip traži utjehu kod udovice Perke, čije srce krvari zbog samoće. U "Procesiji" Gospe Sinjske – histeričnom blagdanu molitvi i čuda – Perkin sin gine u gužvi, optužujući crkvu za blagoslivljenu patnju. Gara, trudna djevojka, prisiljena na brak s albinom Bikanom, nosi lanac trudnoća i pritisaka. "Legenda" razrađuje mit Gospe kao ogledalo slabosti – vjera i sumnja u vječnom sukobu.

Božićev realizam je sirov: ruralni govor protiv urbanog hladnoće, teme patrijarhata, praznovjerja i crkvene licemjerja ogledalo su Dalmacije. Nije idealizacija; to je himna otpornosti života na kamenu.