Sve ono što u džepove nije moglo stati
Adnan Žetica's eye is focused on the space and time that flows through him; he is an observer who finds a poem in the little things that, in a small number of verses, exposes and shows the world in all its baseness, but also its beauty.
“Žeticine vanredno žive slike, oštro fokusirani detalji nepoetične svakidašnjice i 'reporterski' brižljivo izdvojeni prizori sa društvene margine iznimno precizno dočaravaju socijalni ambijent, bolna mjesta iz intimnih sjećanja i svu tragiku postratne traumatske zbilje. Ekspresivnost kolokvijalnog idioma, epigramska sažetost, smjela, maštovita i neočekivana poređenja, snimci iskustva koji se u pomjerenim, oneobičenim vizurama postupno razvijaju u efektne i pronicljive metafore, koje često imaju funkciju ironičnog komentara, daju ovim pjesmama izvanrednu autentičnost i svježinu. Iz trivijalnih sadržaja učmale provincijske svakidašnjice Žetica pomno izabire one slike i fragmente čiji sitni detalji najvjerodostojnije odražavaju bolna sjećanja na rat, progone i užasnu zbilju etničkih podjela te socijalnu izoliranost i umrtvljenost hercegovačkog kraja, hiperbolizira ih i u lucidnim i neočekivanim obrtima metaforički 'fiksira' njihovu empirijsku težinu.“
Angeboten wird ein Exemplar
