Giocondin posmijeh i druge pripovijesti
Giocondin posmijeh i druge pripovijesti (1921.) zbirka je priča Aldousa Huxleya. Duhovito i cinično prikazuje bračne intrige, dosadu građanskog života, ljudsku taštinu i moralni pad u modernom društvu.
Zbirka sadrži nekoliko priča i eseja, a naslovna priča Giocondin posmijeh najpoznatija je. Radi se o ciničnoj, crnohumornoj priči o bračnoj nevjeri, dosadi i ubojstvu iz proračuna. Glavni lik, Henry Hutton, živi dosadan građanski život sa bolesnom ženom, a zatim započinje vezu s mladom ženom. Priča završava na iznenađujuće mračan i ironijski način.
Ostali eseji i priče u zbirci tipično su huxleyevski: autor se poigrava idejama, kritizira suvremeno društvo, turizam, pseudointeligenciju, tehnološki napredak i gubitak individualnosti. Huxley piše s izvanrednom elegancijom, britkom ironijom i intelektualnom superiornošću, što je postao njegov zaštitni znak.
U hrvatskom izdanju iz 1939. knjiga je bila zapažena kao djelo jednog od najuglednijih europskih pisaca toga vremena. Kritika je hvalila Huxleyev stil i lucidnost, ali neki su zamjerili preveliku intelektualnu hladnoću i cinizam.
Giocondin posmijeh predstavlja Huxleya u njegovoj zreloj fazi – prije nego što se okrenuo mistici i duhovnosti (Vječna filozofija). Zbirka je odličan primjer engleskog eseja 20. stoljeća i još uvijek se čita s užitkom zbog aktualnosti tema i vrhunskog stila. Rijetko je i traženo antikvarno izdanje Matice hrvatske.
Jedan primerak je u ponudi
