Zora u podne

Djelo Marka Andrina nosi pečat uspomena na daleke mlade dane, ono je ponovno proživljavanje osjetljivog djetinjstva i dječaštva u ambijentu nepomičnog, starog primorskog mjesta koje životari u tišini, po strani od krupnih događaja, u dugotrajnoj svakodnevici.

"Zora u podne" privlači nas jer uskrsava, i za njega i za nas, jedan sada već potonuli svijet koji je mirno, ništa ne predviđajući, plovio prema svom svršetku, prvom svjetskom ratu. To je više nego svjedočanstvo preživjeloga, memoarska faktografija ili brižljiv zapis kroničara, to je umjetnički zrela literatura, duboko proživljenaiskristalizirana i uobličena na dugimplovidbama, topao pogled na djetinjstvo koje je danas, pošto je minulo nešto više od pola vijeka, toliko strano i čudovišno da i ne spada u djetinjstvo.