Igra s đavolovim repom

Seksualnost je u ovom romanu utjelovljenje ciničkog nasilja, izazov moraliziranju, a povrh svega izazov hipokriziji, Autor, dakle, govori pomoću seksualnosti i o seksualnosti kao svojstvu čovjeka koji je primarno društveno biće, a ne seksualni heroj. Zupanova zaokupljenost ljudskom seksualnošću ima svoj korijen u njegovu zanimanju za sve dimenzije ljudske moći i djelatnosti. Za njegovog bi se glavnog junaka moglo ustvrditi da pravo lice svoje ljudskosti – kakav je čovjek – pokazuje upravo u seksualnosti. Ovu ljudsku »igru« u romanu prate načelna spoznanja, koja su daleko od moraliziranja, ali su neotuđiva od glavnog junaka i onda kada pohvalu samome sebi, svojoj potentnosti, izriče nediscipliniranim jezikom, onakvim kakvim se može izreći agresivnost.

Ovakva vrsta proze, koja može biti i šokantna ako zanemarimo Zupanovu virtuoznost i profinjenost u kazivanju i prikazivanju, kod nas je velika rijetkost, to je stara tematika ali još nikada ovako izrečena.