Skriveno lice vremena

Knjiga koristi interdisciplinarni pristup, spajajući filozofiju, antropologiju, religiju i umjetnost kako bi razotkrila složenost ljudskog suočavanja s neizbježnim tabuem smrti. Hulin započinje razmatranjem filozofskog statusa smrti i njezine metafizičke dimenzije, ispitujući kako čovjek kroz povijest oblikuje sustave vjerovanja i mitove suočen s tjeskobom nepoznatog.

Knjiga prati evoluciju koncepta onostranosti, od prapovijesnih i šamanskih svjetonazora, preko kultova predaka u Africi, do složenih religijskih sustava drevne Mezopotamije i faraonskog Egipta. Posebno se analiziraju predislamski Iran, židovska tradicija, islam i kršćanstvo, s naglaskom na teološke okvire raja, pakla i čistilišta. Hulin također istražuje indijsku misao, posebice vedsko shvaćanje ponovnog rođenja i koncept seljenja duša u Vedama i Upanišadama.

Kroz komparativnu metodu, autor otkriva arhetipske obrasce u kulturnoj preradi ideje smrti, naglašavajući bogatstvo i raznolikost ljudskog imaginarija. Knjiga je značajna za razumijevanje univerzalnih i specifičnih aspekata duhovnosti.