Konformist

Konformist je jedan od najvažnijih političko-psiholoških romana Alberta Moravije, objavljen 1951. Inspiriran je stvarnim atentatom fašista na antifašiste Rossellije (rođake samog Moravije) u Francuskoj 1937. Roman je podijeljen na prolog (djetinjstvo), glavni dio (odraslost) i epilog (poslijeratno doba).

Glavni junak Marcello Clerici je mladić iz rimske buržoazije koji pati od dubokog osjećaja nenormalnosti. Kao dijete doživljava nasilje oca (koji tone u ludilo), hladnoću majke i pokušaj seksualnog zlostavljanja od strane Lina (bivšeg svećenika). U panici puca u Lina, vjerujući da ga je ubio – taj događaj ga obilježava traumom "nenormalnosti" i krivnjom. Cijeli život nastoji postati "normalan": pristupa fašizmu kao sustavu koji nudi uniformnost, ženi se običnom, prosječnom Giulijom (koja simbolizira malograđansku sigurnost), radi u ministarstvu vanjskih poslova i gradi fasadu savršenog buržuja.

Kada mu fašistička tajna služba naredi da u Parizu likvidira bivšeg profesora Quadrija (antifašista u egzilu), Marcello koristi medeni mjesec s Giulijom kao pokriće. U Parizu upoznaje Quadrija i njegovu mladu, senzualnu ženu Linu (Anna), u koju se zaljubljuje – ali ta ljubav je ambivalentna, mješavina privlačnosti i želje da je "normalizira". Misija kulminira atentatom na Quadrija i Linu u šumi blizu granice – nasilje je prikazano kao kaotično, neuspješno i patetično.

Epilog se događa 1944., nakon pada fašizma: Marcello, sada u strahu, susreće Linu (koja je preživjela) i shvaća da je njegova "normalnost" bila iluzija – zapravo je bio konformist iz straha, a fašizam je samo pojačao njegovu unutarnju prazninu i moralni slom.

Moravia ovdje secira psihologiju fašizma: konformizam nije pasivna poslušnost, već aktivna strast za uniformnošću, bijeg od individualnosti i seksualne/egzistencijalne "nenormalnosti". Marcello je tipičan Moravijin antiheroj – otuđen, nesposoban za autentičnost, zarobljen u lažnim ulogama. Roman kritizira buržoaziju i totalitarizam kroz intimnu psihološku dramu, povezujući seksualnu represiju s političkim oportunizmom.

Djelo je utjecalo na Bertoluccijev film iz 1970. (s Trintignantom), koji je pojačao vizualnu i erotsku dimenziju. Konformist ostaje snažan portret kako strah od sebe samog može dovesti do zločina i gubitka identiteta.