Stari Zagreb

Rukopis Dragutina Hirca (1853-1921), botaničara i književnika, pohranjen u Državnom arhivu u Zagrebu, poznat je povjesničarima i istraživačima Zagreba, a također njegov nastanak i dugogodišnji bezuspješni autorovi napori da ga objavi. Zalaganjem priređivača, Mate Grabara, konačno je i pripremljen za tisak.

Djelo se sastoji od niza, uglavnom kratkih, uglavljenih zaokruženih cjelina različitih žanrovskih karakteristika: feljtona, memoarskih zapisa, citata i komentara tekstova poznatih historiografa: ima, dakle, mozaički karakter.

Cilj mu je kronički predstaviti povijest najstarijih zagrebačkih naselja i ujedno zabilježiti urbanu i osobnu memoriju iz razdoblja njegove povijesti u 19. stoljeću. Potonje zasniva njegovu originalnost i posebnu vrijednost.

Rođen 1853. godine, Hirc je sam bio sudionikom i motriteljem bezbrojnih događaja u razdoblju modernizacije, kad Zagreb iz malog, uspavanog grada na periferiji Habsburške Monarhije prerasta u moderni grad i samosvjesnu nacionalnu metropolu naroda bez države. Njegova sjećanja ne evociraju samo golemu urbanu transformaciju koju Zagreb doživljavau pedesetak godina, nego i socijalnu klimu i urbani mentalitet u kojem vjernost tradiciji i tradicijama ima važnu ulogu.

Opisujući ambijente, društvena i kulturna poprišta, život i običaje ljudi, poznate ličnosti i mnoštvo onih koje je odnio ili gotovo odnio zaborav, Hirc iznosi slojevitu, vibrantnu i nadasve živu sliku staroga Zagreba, Gradeca, Kaptola i Donjega grada. Po tome njegovo djelo ima izuzetnu kulturno-povijesnu vrijednost i pripada rijetkim djelima koje obuhvatno bilježe kulturu svakodnevice, »malu povijest« grada, utvrđenu tek u krhkoj usmenoj predaji.