Religija

Kolakowski ispituje kritike religioznih uvjerenja, od epikurejaca preko Nietzschea do suvremenih antropoloških istraživanja, pretpostavke koje leže u njihovoj osnovi i protuargumente takvih apologeta kao što su Descartes, Leibniz i Pascal. Njegovo istraživanje filozofije religije pokriva povijesne rasprave o prirodi i postojanju zla, važnost koncepata neuspjeha i vječnosti za religiozni impuls, odnos između skepticizma i misticizma, te mjesto razuma, razumijevanja i modeli religiozne misli. On istražuje zašto su ljudi, kroz poznatu povijest, njegovali ideju vječnosti i postojanja nakon smrti, i zašto je ta nada ovisila o štovanju vječne stvarnosti. On se suočava s problemima značenja u religijskom jeziku.