Dževad Karahasan
Bošnjački književnik i teatrolog (Duvno, danas Tomislavgrad, 25. I. 1953 – Graz, Austrija, 19. V. 2023). Diplomirao na Filozofskome fakultetu u Sarajevu 1976., doktorirao 1986. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu tezom o dramaturškim modelima u glembajevskom ciklusu M. Krleže. Radio je kao dramaturg, profesor na Akademiji scenskih umjetnosti i na Filozofskome fakultetu u Sarajevu, u drugoj polovici 1990-ih predavao na Sveučilištu u Göttingenu. Objavio je zbirke pripovijedaka Kraljevske legende (1980), Kuća za umorne (1993) i Izvještaji iz tamnog vilajeta (2007), romane Istočni diwan (1989), Šahrijarov prsten (1994), Sara i Serafina (1999), obilježene isprepletanjem pripovjednoga i esejističkoga diskursa, s tematikom razumijevanja tradicije i kulture, bosanskohercegovačke prošlosti i sadašnjosti, drame Kralju ipak ne sviđa se gluma (1986) i Misionari (1989), knjige o teoriji drame Kazalište i kritika (1980) i Model u dramaturgiji (1988), esejističke knjige O jeziku i strahu (1987), Dnevnik selidbe (1993), Dosadna razmatranja (1997), Knjiga vrtova (2002), Dnevnik melankolije (2004) i dr. Što pepeo priča (2015) romaneskna je trilogija (Sjeme smrti, Utjeha noćnog neba i Miris straha) posvećena Omaru Hajjamu.
Citiranje: Karahasan, Dževad. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. 11. 2023.
Titles in our offer
Sado: Društvena stvarnost u estetici slike
Der Sammelband vereint Beiträge einer wissenschaftlichen Konferenz, die dem Werk von Prof. Sadudin Musabegović, einem bedeutenden Ästhetiker und Kunsttheoretiker, gewidmet ist. Die Autoren untersuchen anhand verschiedener Ansätze das Verhältnis von Kunst,
Sara i Serafina
Roman Sara i Serafina je do sada preveden na nemački, švedski, španski i slovenački jezik, a književna redakcija čuvenog Zidojče cajtunga uvrstila ga je među 50 najboljih savremenih svetskih romana.